Bugarska

Poslovni dnevnik

Europska komisija odobrila je Bugarskoj izuzeće od primjene embarga na uvoz ruske nafte uvedenog 2022. zbog specifične geografske izloženosti te zemlje.

Rafinerija nafte Neftohim u Burgasu, najveća na Balkanu, umjesto ruskog Lukoila najvjerojatnije će dobiti novog vlasnika – bugarsku tvrtku Insa Oil, u vlasništvu bugarskog biznismena Georgija Samuilova.

Ta tvrtka nedavno je osigurala zajam od 100 milijuna eura od Međunarodne banke za obnovu i razvitak (IBRD), u iznosu od 100 milijuna eura, kako bi se natjecala za kupnju rafinerije u Burgasu. Bugarski parlament u siječnju je jednoglasno glasovao za usvajanje nacrta zakona u prvom i u drugom čitanju kojim se zabranjuje izvoz goriva proizvedenog iz ruske nafte od 1. siječnja 2024., kao i prerada nafte podrijetlom iz te zemlje u najvećoj rafineriji nafte u Bugarskoj, Lukoil Neftochim Burgas, od početka ožujka ove godine.

Europska komisija odobrila je Bugarskoj izuzeće od primjene embarga na uvoz ruske nafte uvedenog 2022. zbog specifične geografske izloženosti te zemlje. Prema važećem zakonodavstvu, izuzeće je trebalo biti opozvano početkom listopada 2024.

Insa Oil osnovao je sredinom lipnja prošle godine Insa Oil Inc S.A, ‘joint venture’ u ravnopravnom vlasništvu s američkim energetskim investicijskim fondom Focal Point Energy, s ciljem povećanja udjela na tržištima jugoistočne Europe i postupnog prelaska na plasman čistih energetskih proizvoda u čitavoj regiji.

Kao dio zajedničkog ulaganja, Focal Point Energy će podržati razvoj novog plana proizvodnje bioetanola, uz postojeću bugarsku rafineriju Insa Oil u Plovdivu. Cilj je i razvoj održivih energetskih projekata bez emisija CO2, ne samo kako bi se pokrile potrebe bugarskog tržišta, već i kako bi se ušlo na šire regionalno tržište zelene energije.

INSA Oil trenutno posjeduje svega 16 benzinskih crpki u Bugarskoj, većinom u Plovidivu. Također, uz rafineriju u Belozemu, Insta Oil ima i baze za opskrbu u Ruseu i Burgasu pa upućeni smatraju da se može očekivati kupnja lanca benzinskih crpki u regiji, piše Poslovni dnevnik.

Bugarska, Grčka i Makedonija

Bugarska i Grčka planiraju se povezati vodikovim cjevovodom kako bi unaprijedile energetsku sigurnost, a u planu je i cjevovod za ukapljeni prirodni plin koji će povezati Bugarsku, Srbiju i Makedoniju s Grčkom.

Vodikov cjevovod čija se gradnja razmatra povezao bi Sofiju i Solun, budući da Bugarska želi neovisnost o energentima iz Rusije.

Osim zelenog vodika, u tijeku su i radovi na cjevovodu za ukapljeni prirodni plin koji će se protezati 28 km i povezivati Bugarsku, Srbiju i Sjevernu Makedoniju s Grčkom.

Izvršni direktor Bulgartransgaza Vladimir Malinov iznio je te planove na Ekonomskom forumu u Sofiji.

Analiza EIZ-a

Kretanje CEIZ indeksa sugerira snažan rast hrvatskog BDP-a u drugom tromjesečju ove godine, za 14,5 posto u odnosu na isto tromjesečje lani, objavio je u utorak Ekonomski institut Zagreb (EIZ) .

CEIZ indeks je u svibnju ove godine porastao za 11 indeksnih bodova u odnosu na isti mjesec 2020. godine. Istovremeno, prosječna vrijednost indeksa za travanj i svibanj ove godine (odnosno za prva dva mjeseca u drugom tromjesečju) bila je za čak 15,2 indeksna boda veća u odnosu na isto razdoblje prethodne godine kada je gospodarstvo bilo značajnim dijelom zatvoreno uslijed provođenja epidemioloških mjera, navode iz EIZ-a.

Ako se promatraju travanj i svibanj ove godine po komponentama indeksa, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, veću vrijednost su zabilježile sve četiri komponente indeksa – prihod državnog proračuna od poreza na dodanu vrijednost, indeks obujma industrijske proizvodnje, promet u trgovini na malo i broj dolazaka turista. Pritom su se godišnje stope rasta kretale između 15,6 posto, koliko je u navedenom razdoblju porasla industrijska proizvodnja, pa do čak 323,7 posto koliko je iznosio porast broja turističkih dolazaka, ističu.

“Opisano kretanje indeksa sugerira da ekonomska aktivnost mjerena tromjesečnim stopama promjene BDP-a u drugom tromjesečju 2021. snažno ubrzava u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Na osnovi kretanja vrijednosti indeksa možemo procijeniti da će u drugom tromjesečju 2021. hrvatsko gospodarstvo rasti za 14,5 posto u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine. Kretanje indeksa sugerira i da će tromjesečna stopa promjene BDP-a u drugom tromjesečju također biti pozitivna te bi trebala iznositi 1,2 posto”, navodi se u analizi.

Iz EIZ-a napominju i da će zaključke o stanju poslovnog ciklusa u drugom tromjesečju ove godine moći s većim stupnjem pouzdanja donositi tek kada budu objavljene vrijednosti CEIZ indeksa za lipanj.

CEIZ indeks je koincidentni ekonomski indikator, odnosno mjesečni složeni indikator poslovnog ciklusa razvijen na EIZ-u, a svrha mu je pružiti pravovremenu informaciju o trenutnom stanju poslovnoga ciklusa, zbog čega se vrijednost CEIZ indeksa mijenja istovremeno s promjenama poslovnoga ciklusa.

Taj je indeks jednobrojčani pokazatelj poslovnog ciklusa koji sadrži informacije koje bi inače trebalo prikupljati analizom velikog broja različitih ekonomskih serija, a za razliku od vremenske serije tromjesečnog BDP-a, CEIZ indeks daje mjesečnu ocjenu stanja gospodarstva pružajući na taj način preciznije informacije o promjenama koje se odvijaju tijekom kraćeg vremenskoga razdoblja.

CEIZ indeks je dostupan jedan do tri mjeseca prije objave podataka o tromjesečnom BDP-u, zbog čega nositelji ekonomskih politika i zainteresirana javnost mogu pravovremeno pratiti gospodarska kretanja, napominju iz EIZ-a.

Akvizicija
Švicarska energetska tvrtka MET Group preuzet će 100% udjela u jednoj od najvećih vjetroelektrana u Bugarskoj.e

Radi se o elektrani snage 42 MW koja se nalazi pokraj mjesta Kavarna, u blizini bugarske obale Crnog mora. U pogonu je od 2010. godine, a izgradila ju je i do sada je njome upravljalja tvrtka Enel Green Power, podružnica za obnovljive izvore talijanske elektroenergetske skupine Enel.

Očekuje se da će sva potrebna odobrenja u tom postupku preuzimanja i spajanja biti gotova do kraja godine, izvijestila je austrijska odvjetnička kuća Schoenherr koja je MET-u savjetnik u tom poslu, piše Energetika-net.

Energetika-net
Austrijska energetska trvrtka Enery završila je preuzimanje najveće sunčane elektrane u Bugarskoj.

Zapravo, tim su procesom preuzete dvije bugarske tvrtke: ACWA Power CF Karad PV Park i Nomac Bulgaria u čijem je vlasništvu SE Karadžalovo vršne snage čak 60,4 MW. Spomenute dvije tvrtke su i do sada bile u stranom vlasništvu: ACWA malteške tvrtke ACF Renewable Energy, a Nomac Bulgaria u vlasništvu tvrtke Nomac iz UAE-a.

Dogovor o preuzimanju potpisan je još u prosincu 2019. godine.

Ujedno se radi o jednom od najvećih poslova preuzimanja i spajanja koji su u Bugarskoj potpisani 2019. i najvećem takvom poslu u području obnovljivih izvora u Bugarskoj u posljednjih osam godina. Spomenuta elektrana prostire se na čak 1000 ha i sastoji se od više od 214 000 fotonaponskih modula, a omogućava opskrbu električnom energijom za oko 27 000 bugarskih kućanstvava.

Enery je u vlasništvu dva austrijska poduzetnika i tvrtke RP Global koja u cijelom svijetu ima više od 35 postrojenja na obnovljive izvore (između ostaloga, i u Hrvatskoj), objavila je austrijska odvjetnička tvrtka Schoenherr, a prenosi Energetika-net.

Analiza
Zašto se u ekonomskom sporazumu potpisanom u Bijeloj kući, između SAD-a, Srbije i Kosova, našla i točka o “diverzifikaciji” snabdijevanja energentima?

Politički i analitičari specijalizirani za energetiku slažu se kako se radi o Trumpovoj poruci kako Srbija treba smanjiti ovisnost o ruskm plinu, ali je i dalje teško naći odgovor na pitanje – kako to učiniti tako brzo kako bi zapadni saveznici htjeli, jer postoje vrlo čvrsti ugovori i sporazumi, koji bi mogli ugroziti energetsku sigurnost zemlje, ali i neke druge ugovore poput financiranja željezničke infrastrukture, napominju analitičari za Nova.rs.

Iako se u sporazumu ne spominje izrijekom Turski tok, jasno je na što je Trump cilja, a to neće odgovarati Rusiji. Postavlja se pitanje i kako će se u Europu dopremati turski plin iz novog nalazišta u Crnom moru i moru oko Cipra, za koji traje sukob Turske i Grčke, ako ne preko ovog naftovoda, koji grade Gazprom i turski partneri. Plinovod, prema projektu, ne može mimoići Bugarsku, Srbiju, Mađarsku i Austriju.

Analitičari u Srbiji ipak pozdravljaju ideju diverzifikacije snabdijevanja i puteva, jer je Srbija možda posljednja zemlja u ovom dijelu Europe koja to nije učinila. Naime, Srbija se za razliku od Hrvatske, koja je novim šestogodišnjim zakupima učinila LNG na Krku isplativim, i Bugarske koja sudjeluje u izgradnji grčkog LNG terminala u Aleksandropolisu, nije uključila u posao s ukapljenim plinom, a u Washingtonskom dokumentu stoji ta obveza.

Toga se ne treba bojati, u sigurnosnom smislu, premda je ukapljeni plin skuplji i do 20 posto, konsenzualni su srbijanski analitičari, tim više što je u regiji od Jadrana do Baltika i Crnog mora ukapljeni plin na tržištu preko 30 posto. Za Srbiju bi to bio dobar potez zato što bi se povećala energetska sigurnost, zbog geopolitičkih i sigurnosnih rzika snabdijevanja kroz Ukrajinu, ali i apsurdnih sankcija koje SAD provodi prema Sjevernom i Turskom toku.

S druge strane, mnogi upozoravaju kako na tržištu ukapljenim plinom ne treba računati samo na američki plin, jer njega je relativno malo, nego se treba okretati katarskom, alžirskom, nigerijskom, pa i ruskom LNG-u.

 

 

David Hale
Američki državni podtajnik zadužen za politiku, David Hale, izjavio je da se Washington protivi otvaranju drugog kraka Turskog toka koji će plinom preko Bugarske opskrbljivati jugoistočnu Europu jer SAD to smatra geostrateškim projektom Rusije.

Hale je u intervjuu Bugarskom nacionalnom radiju rekao da SAD shvaća da je energetska sigurnost vrlo važna za Europu te da su američki saveznici jači i pouzdaniji kada imaju siguran prisup izvorima energije. On je, međutim, naveo da Moskva koristi svoje izvore energije kao političko sredstvo kako bi širila utjecaj i dijelila Europu.

Ocijenio je da su Sjeverni tok 2 i drugi krak Turskog toka problem jer ne osiguravaju raspodjelu energije za Europu i destabiliziraju Ukrajinu, a Rusiji omogućavaju da je zaobiđe. On tvrdi da energetski projekti doprinose nestabilnosti jer pružaju Moskvi još jedno sredstvo da se nametnu Europi.

Predsjednici Turske i Rusije, Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin, svečano su ranije ovoga tjedna obilježili početak rada plinovoda Turski tok, koji će prenositi ruski plin do južne Europe preko Turske, zaobilazeći Ukrajinu, prenijela je agencija Hina.

Plinovod prelazi preko Crnog mora i jača energetske veze između Moskve i Ankare, koje su pojačale i obrambenu suradnju nakon što je Ankara prošle godine kupila napredni ruski proturaketni sustav S-400, javio je Reuters ranije. Turski tok sastoji se od dva cjevovoda, svaki kapaciteta 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje.

Prvi je namijenjen opskrbi Turske, a drugi će ići dalje, od Bugarske do Srbije i Mađarske. Bugarska se nada da će moći početi isporučivati plin Srbiji do svibnja i planira izgraditi cijelu dionicu do kraja godine.

Plinovod je znak “interakcije i suradnje radi dobrobiti naših naroda i naroda cijele Europe, cijelog svijeta”, rekao je Putin. Opisavši ga kao projekt od “povijesne važnosti”, Erdogan je kazao da će Turska putem tog plinovoda moći uvesti 15,75 milijarda prostornih metara plina godišnje. “Nismo dopustili da naše razlike u mišljenjima blokiraju naše uzajamne interese”, rekao je Erdogan.

Rusija je 1. siječnja počela slati plin u Europu putem tog plinovoda, objavio je u nedjelju Bulgartransgaz. Gazprom će Bugarskoj putem Turskog toka slati približno tri milijarde prostornih metara plina godišnje, čime će zamijeniti rutu preko Ukrajine i Rumunjske. Gazprom je tom rutom prošle godine isporučio približno tri milijarde prostornih metara plina Grčkoj i otprilike 500.000 milijuna prostornih metara Sjevernoj Makedoniji.

Piše Boris Nikolevski, specijalist međunarodnih odnosa
Na valu “post-revolucijskih” političkih promjena u Makedoniji, smanjenjem amplitude unutarpolitičke polarizacije, konsolidacije pozicija i vraćanje ugleda zemlje na međunarodnoj sceni u očima zapadnih prijatelja i saveznika u Europskoj uniji i NATO savezu, logično se nadovezalo i rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim zemljama i koji su dugi niz godina sprječavali, uvjetovali ili usporavali njeno članstvo u tim savezima.

Nakon neuspješnog NATO summita u Bukureštu 2008., postalo je jasno da će budućnost te zemlje ovisiti o načinu kojom će neriješena pitanja o redefiniciji državotvornih atributa te tako omogućiti završetak tranzicijskog razdoblja.

Sagledavanjem novonastale (geo)političke zbilje, tada novi predsjednik makedonske vlade Nikola Gruevski, usmjerio je fokus njegovih politika na ekonomskom uzdizanju zemlje i čvrstoj unutarstranačkoj konsolidaciji. To je značilo da će deklarirani vanjskopolitički strateški prioriteti zemlje još od neovisnosti 1991. godine biti na čekanju povoljnijeg trenutka. Vrijeme je pokazalo kako ideja čekanja u kombinaciji s nedostatkom političke i državotvorne hrabrosti, Grčke crvene linije čini sve čvršćima, a šanse oko dogovora sve slabijima. Vođen logikom političkog preživljavanja, veliki dio resursa stranačkog i administrativnog kapaciteta stavlja se u službi sprovođenja nove ideologizacije društveno-političkog konteksta, simbolički započete i završene projektom antikvizacije, spomenikom jedne vladavine kojim su, u prvom redu Grčkoj i Bugarskoj, sasvim nepotrebno dati argumenti u zaoštravanju svojih pozicija, stavljajući integracijski proces pod upitnikom.

Preuzimanjem vlasti, novoizabrani premijer Zoran Zaev, suočen je s vlastitim obećanjima i očekivanjima naroda – ulazak u NATO i EU kao apsolutni prioritet njegove Vlade.

Njegov dolazak je, konsekventno, bio uvjetovan rješavanjem bilateralnih pitanja sa susjedima s izraženom asistencijom međunarodne zajednice. Potpisivanje Ugovora o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji Makedonije i Bugarske 1. kolovoza 2017. godine u Skoplju, politički je trenutak koji oslikava logiku tektonskih promjena na makedonskoj političkoj sceni koje su ga učinile najpovoljnijim za rješavanje tako važnog I duboko implikativnog pitanja.

Iako je Prespanski ugovor s Grčkom proslijeđen velikim negodovanjem I protivljenjem dijela populacije, Ugovor s Bugarskom, svojim odredbama kojima ćemo se u ovom tekstu baviti, daleko je osjetljivijeg sadržaja. Dok su prvim na račun imena države zadržane vitalne komponente makedonske nacije, kao što su makedonski jezik, makedonska narod i građanski karakter zemlje, na istočnoj strani nalazi se ugovor čije ga sporne odredbe najbolje opisuju.

Član 8. Ugovora nalaže formiranje Zajedničke multidisciplinarne ekspertske komisije povijesnih i obrazovnih pitanja, na paritetnoj osnovi, čiji je zadatak doprinos u objektivnom i zasnovano na autentičnim dokazima i povijesnim izvorima, znanstveno tumačiti povijesne događaje. Također, u duhu europskih vrijednosti, uz uzajamnu suglasnosti, zemlje će obilježavati zajedničke povijesne događaje i ličnosti.

Član 11. Govori o obvezi strana da ne poduzimaju djelovanja neprijateljskog karaktera, niti dopuste vlastiti teritorij pojedincima i organizacijama koje za cilj imaju subverzivna i separatistička djelovanja. Strane se također odriču trenutnih i budućih teritorijalnih pretenzija, s pravom da štite prava i interese vlastitih državljana na teritorij druge Ugovorne strane, u suglasnosti s međunarodnim pravom. Republika Makedonija potvrđuje da se ništa iz njenog Ustava ne može i ne treba tumačiti kao razlog za umiješanost u unutarnjim poslovima Bugarske, s ciljem zaštite statusa i prava lica, koji nisu državljani Makedonije. Obje ugovorne strane poduzimat će efikasne mjere za sprječavanje nedobronamjerne propagande institucija i obeshrabrivati će djelovanja privatnih subjekata usmjerenih ka poticanju nasilja, mržnje na štetu njihovih odnosa.

Pokušajmo objasniti što u svojoj suštini znače i predviđaju navedene sporne odredbe. Formiranjem međudržavnih komisija sa zadatkom dogovaranja i institucionalizaciji zajedničkog stava o određenim povijesno-političkim događajima i ličnostima iz “dijela zajedničke povijesti”, kao i o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, ulozi Bugarske države u Drugom svjetskom ratu, predviđa i povijesni revizionizam. Iako se on bavi i pitanjima ekonomske suradnje I boljeg povezivanja, njegova suštinska zadaća jeste otklanjanje prepreka u društvenoj, kulturnoj, političkoj bilateralnoj suradnji. Zaista se postavlja pitanje kako je moguće, otkloniti antagonizme iz onog “dijela zajedničke povijesti” kada s druge strane imamo notorne činjenice, dokaze, i još uvijek, živih svjedoka određenih događaja, osobito onima iz Drugog svjetskog rata, čijim će se ponovnim tumačenjem sadržaja i konteksta, nastaviti negativni momentum animoziteta. Time bi se stvorio presedan koji diskvalificira svaku buduću činjenicu u koristi ideje romantiziranja i revizionizma.

Druga sporna odredba jasno potvrđuje da zemlje neće biti polazišna točka i inicijator budućih sukoba na bilo kojoj razini, istovremeno, suptilno definirajući i formalizirajući uloge dviju država u odnosu na vlastite državljane. Važno je naglasiti, da se u ovoj odredbi spominje kategorija državljanstva, umjesto nacionalne pripadnosti, kojom Republika Bugarska eksplicitno ne potvrđuje niti negira postojanje makedonskog naroda, te uspijeva pod svojim utjecajem uzeti građane na teritorij Makedonije koji su u proteklih nekoliko godina, prije svega iz ekonomskih razloga, zatražili i stekli bugarsko državljanstvo, prvenstveno zbog mogućnosti rada na europskom tržištu, dok istovremeno ograđuje Makedoniji pravo da svojim institucionalnim instrumentima, pa čak i međunarodnim ugovorima, zaštiti ili eventualno pomaže ili se na bilo koji način povezuje s bugarskim građanima makedonske nacionalnosti koji oduvijek žive u Republici Bugarskoj, a pritom nisu makedonski državljani, čime otklanja mogućnost i diskusije o postojanju i pravima makedonske nacionalne manjine kao zasebne manjine, u svojoj državi.

Ugovor je, po samoj prirodi te njegovom procesu sprovođenja prilično asimetričan. Asimetrija se najbolje može sagledati kroz smjer političkog djelovanja i ponašanju aktera i institucija zaduženima za tu ulogu. Put do zacrtanog cilja se promatrati kroz dvije prizme: politike dviju država ili održivo prijateljstvo dvaju naroda. Gledajući kroz prvu prizmu, slika je logično jasna, prikazujući dvije države nejednakog ekonomskog i političkog značaja i moći, koje pokušavaju jedna drugoj nametnuti određeni stav po određenoj političkoj cijeni. Druga prizma, o održivom prijateljstvu dvaju naroda bi nam trebala predstaviti težnju makedonskog i bugarskog naroda da svojim odgovornim i dobronamjernim postupanjem otvore put ka uzajamnom razumijevanju, prihvaćanju, poštovanju i izgradnji povjerenja. Imajući u vidu dosadašnju kulturu u procesu implementacije Ugovora te rad zajedničke komisije, postoje naznake kako će ova druga dimenzija Ugovora, u najboljem slučaju ostati zanemarena u okvirima njegove formalnosti. Uloga trenutne ekonomske I političke nadređenosti, putem legalnih instrumenata, će zbog loše dugoročne procjene društvene reakcije, dovesti u pitanje legitimitet postignutog.

Od samog početka, javna percepcija je ukazivala da je makedonska strana, svjesna vlastite pozicije i pregovaračke (ne)moći, zauzela podređeni stav, čime je ugrožena mogućnost efikasnije obrane vlastitih interesa, iako je u tom procesu dala maksimum svojih kapaciteta. S druge strane, bugarski je pregovarački tim, nametanjem tempa o sprovođenju pojedinih dijelova Ugovora, kontinuirano izravno ugrožava njegovu adekvatnu primjenu koristeći svoju poziciju članice Europske unije odnosno pravo veta u budućim pregovorima. Sve navedeno, dovest će do sukoba dvaju procesa ireverzibilnog karaktera – usvajanje i sprovođenje ovog ugovora u formalnom smislu, te kolektivna svijest, generacijska akumulacija memorije, znanja i iskustava, kao vitalni dio svakog naroda i nacije koji se retroaktivno ne da izmijeniti ili poništiti parafiranjem.

Bugarska je, kao zemlja članica Unije, s dužom tradicijom državnosti I političke zrelosti, u ime pozitivne regionalne politike i širenju europskih vrijednosti je na sebi trebala preuzeti moralnu dužnost da učini taj proces manje napetim, a njegove posljedice manje bolnima. Time bi pokazala zrelost i vizionarstvo, a sagledavanje važnosti i vrijednosti ovog ugovora bilo bi moguće kroz pomenute dvije prizme, te pozitivno utjecalo na percepciju makedonske javnosti o dobroćudnosti politike i namjera bugarske države, čime bi se razbio obostrani višedecenijski negacijski diskurs. Državni vrh Bugarske, nacionalnim političkim konsenzusom odlučio je ići drugim putem. Principom winner-takes-all, metaforički su prikazane dvije strane od kojih jedna pokušava nešto dobiti, dok druga, isto to pokušava ne izgubiti. Primjena tog principa, osobito na ovim lako eruptivnim zemljopisnim širinama, gotovo je siguran indikator lošeg rezultata. Najvažnija stvar pri rezoluciji svake vrste sukoba, kako vojnog tako i političkog, je ustrajati na zadržavanje dostojanstvenog karaktera rješenja, jer je upravo to od ključne važnosti da proces pomirenja zaživi, bude održiv i permanentan.

Turski tok
Ministar rudarstva i energetike u srbijanskoj vladi Aleksandar Antić 21. listopada je obišao s predsjednikom bugarske vlade Bojkom Borisovim i tamošnjom ministricom energetike Temenuškom Petkovom početak radova na plinovodu prema Srbiji, tj. do bugarsko-srpske granice.

Antić je rekao kako je ovo izuzetno značajan dan za izgradnju Turskog toka, dodajući kako će bugarska strana završiti projekt koji je nužan za opskrbu Srbije plinom, objavila je srbijanska vlada. K tomu, istaknuo je kako će, prema očekivanjima, isporuka plina prema Srbiji početi iduće godine.

Diverzifikacija
Bugarska počinje s dobavom američkog LNG-a preko Grčke.

Obraćajući se medijima, bugarska ministrica energetike Temenuzhka Petkova izjavila je kako je jedan teret predviđen za isporuku u drugom tromjesečju, a drugi će ga pratiti tijekom trećeg kvartala, prenosi Reuters.

Petkova je dodala da je jedan teret kupljen od Chenierea, a drugi je kupljen od BP-a. Prvi brod već je isporučen na grčki terminal Revithoussa LNG. Bugarska je potpisala sporazum s grčkom državnom DEPA-om za dodatnu isporuku malog obima, jer zemlja želi smanjiti svoju ovisnost o ruskom prirodnom plinu.