Bosna i Hercegovina

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković najavio je u srijedu da će Ministarstvo napraviti detaljnu i stručnu analizu presude haškoj šestorki te je istaknuo da je organizirao radnu skupinu, a nakon što analiza bude gotova, sjest će s odvjetnicima i vidjeti kako će dalje postupati po tom pitanju.
“Postoji jedan pravni lijek koji se zove zahtjev za obnovu postupka, a podnosi se ako neki dokazi nisu mogli biti upotrebljeni u vrijeme sudovanja iz određenih objektivnih razloga, a ukazuju na činjenice koje bi mogle dovesti do drugačije odluke. Ako toga bude, odluka je na samim braniteljima i branjenicima hoće li u nešto takvo ići. Hrvatska i u tom postupku može tražiti ono što smo tražili tri puta – da dobijemo status prijatelja suda kako bi pomogli u rasvjetljavanju činjenica vezanih za ulogu Hrvatske u cijeloj situaciji”, kazao je Bošnjaković gostujući u emisiji “A sada Vlada”.

Ova presuda nije presuda Hrvatskoj, nema nitko što tražiti naknadu štete

S obzirom da političari u BiH tvrde da je presudom potvrđena odgovornost Hrvatske za događaje u BiH i da se može tražiti odšteta, Bošnjaković je poručio da ova presuda nije presuda Hrvatskoj i da stoga nema nitko što tražiti naknadu štete od Hrvatske.

Ponovio je stav Vlade da se ne slaže s dijelovima presude gdje se spominje odgovornost državnog vrha i udruženi zločinački pothvat te je kazao da je Hrvatska od početka u BiH bila faktor opstojnosti te države. “Bio je rat i sve su strane činile zločine, no zločin ima ime i prezime i to nije bio dio organizirane politike, te što se toga tiče, mislim da sud ulazeći u neke političke teorije i ocjenu rada državnog vrha, nije pogodio i to ne odgovara istini”, kazao je.

Upitan je li koncept zajedničkog zločinačkog pothvata, i kada, inkorporiran u hrvatsko nacionalno pravo, Bošnjaković je kazao da “mi poznajemo koncept zapovjedne odgovornosti”. On, pojasnio je, podrazumijeva odgovornost zapovjednika ako su njegovi podčinjeni činili kaznena djela, a on je to znao i nije to spriječio. Druga varijanta odgovornosti odnosi se na situaciju gdje je zapovjednik po svim prilikama trebao znati za zločine, a nije.

Problem je ako presudu poput ove razumije samo sudac

Bošnjaković je problematičnim ocijenio ako donesenu presudu, poput ove u slučaju šestorke, razumije samo sudac. “Vlada svojim stavom u kojem se ne slaže s tvrdnjama o zločinačkom pothvatu nije željela nikoga uvrijediti”, dodao je.

Vezano za dio obrazloženja presude da je Hrvatska vršila okupaciju dijela teritorija BiH koji je bio pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane, kazao je da se radi o tezama koje su po njima netočne i nisu u povijesnom kontekstu dobro postavljene te je ustvrdio da nema dokaza koji bi to potkrijepili.

Kazao je da je uputio pismo predsjedniku haškog suda u kojem ga traži objašnjenje o svemu što se događalo u sudnici i samoubojstvu Slobodana Praljka – kako to da osiguranje nije postupilo na vrijeme i zbog čega je zdravstvena pomoć tako kasno došla.

Od ministra pravosuđa u Nizozemskoj, s obzirom da oni vode istragu o tome, zatražio je, kaže, da se Hrvatskoj omogući da sudjeluje u istrazi, sukladno nizozemskim propisima.

Europska unija do sada je osigurala više od pedeset milijuna eura kako bi pomogla uspostavi profesionalnog i neovisnog pravosudnog sustava u Bosni i Hercegovini i sada očekuje konkretne rezultate, izjavio je u ponedjeljak u Sarajevu europski povjerenik za politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannes Hahn.
Tijekom službenog posjeta Sarajevu Hahn je, zajedno s vršiteljicom dužnosti glavne bosanskohercegovačke tužiteljice Gordanom Tadić, otvorio novu zgradu državnog tužiteljstva, čija je gradnja financirana iz europskih fondova i za što je izdvojeno oko 1,4 milijun eura.

“Otvaranje ove zgrade dokaz je posvećenosti EU jačanju pravosuđa u BiH”, kazao je Hahn dodajući kako je vladavina prava ključni dio procesa europskih integracija.

O tome postoji li vladavina prava svjedoči učinkovitost pravosudnih tijela svake države pa tako i BiH, kazao je Hahn označivši Tužiteljstvo BiH kao jednu od temeljnih pravosudnih institicija.

Tužitelji i istražitelji koji tamo djeluju sada će imati znatno bolje uvjete za rad, a Europska komisija, kako je pojasnio Hahn, od njih očekuje konkretne rezultate, posebice u procesuiranju slučajeva korupcije, organiziranog kriminala, ali i ratnih zločina koji se godinama gomilaju i čekaju rješavanje. “EU je za petnaest godina osigurala više od pedeset milijuna eura s ciljem jačanja vladavine prava u BiH, a sada očekuje jasne rezultate”, kazao je Hahn.

Tužiteljica Tadić kazala je kako su u državnom tužiteljstvu postupno svjesni svega što se od njih očekuje, dodajući kako su proteklim godinama nisu imali odgovarajuće uvjete za rad što se sada promijenilo. “Svjesni smo naših obveza, nastavit ćemo borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i ratnih zločina”, kazala je Tadić.

 Nakon jučerašnjuh šokantnih događaja koji je uzbunio cijelu regiju i o kojem predstavnici raznih političkih stranaka, država i naroda imaju različito mišljenje, ostaje gorka činjenica kako zemlje jugoistočne Europe gospodarski kasne za zemljama osnivačicama Europske unije i do šest desetljeća. 
Zemljama zapadnog Balkana trebat će 60 godina da dostignu nivo prihoda Europske unije ako nastave rasti prosječnom brzinom ostvarenom između 1995. i 2015. godine, navodi izvještaj Svjetske banke  “Zapadni Balkan: Ubrzanje motora rasta i prosperiteta”, koji je predstavljen u Beču, razmatra kako Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija – šest zemalja zapadnog Balkana – mogu ubrzati ekonomski rast i ostvariti brže približavanje prihoda nivoima u EU.

“Zemlje zapadnog Balkana su zadnjih godina ostvarile pomake na reformi javnih finansija i oživljavanju ekonomskog rasta, ali građani možda još uvijek ne osjećaju koristi od tog napretka”, rekla je Linda Van Gelder, direktorica Svjetske banke za zemlje zapadnog Balkana.

“Fokusiranje na strukturalne reforme može ubrzati ekonomski rast i poboljšati egzistenciju, tako da nivoi prihoda dostignu prihode u EU.”

Reforme i makroekonomska stabilnost mogu dovesti do prosječnih stopa rasta od pet posto godišnje, koji bi omogućili zemljama zapadnog Balkana približavanje EU za samo 20 godina, umjesto šest desetljeća, navodi se izvještaju.

Dok je prosječni rast u regiji od pet-šest postotaka godišnje u periodu prije 2008. godine bio brži i od rasta EU i od svjetskog rasta, nakon svjetske financijske krize se prepolovio – zaustavljajući predkrizno približavanje zemalja zapadnog Balkana životnom standardu EU-a i namećući iznalaženje novih modela rasta, zasnovanih na većoj produktivnosti i investicijama, većem izvozu i većoj ulozi za privatni sektor.

Povećanje izvoza, investicije, zapošljavanje – sve su to, prema izvještaju, prioriteti za kreatore ekonomske politike. Jača regionalna integracija može pomoći povećanju izvoza kao udjela u bruto domaćem proizvodu, koji bi se trebao udvostručiti da bi dostigao udio izvoza u BDP-u ostalih malih ekonomija u tranziciji, koje su sada u EU, a i privatne investicije, u zemljama gdje je javni sektor još uvijek glavni pokretač ekonomije, također će se morati povećati.

Niska produktivnost u zemljama zapadnog Balkana, koja se sporo povećava, zahtijeva unapređenje poslovnog okruženja, da bi mogao privući privatne investicije i potaknutui rast preduzeća, navodi se u priopćenju Svjetske banke.

Stopa nezaposlenosti je u regiji skoro dvostruko veća nego u ostalim malim ekonomijama u tranziciji koje su sada u Uniji. Kad polovina stanovništva radno-aktivne dobi traži posao, a četvrtina onih koji traže posao ne mogu ga naći, potreba za povećanjem učestvovanja na tržištu rada u regiji ostaje od ključnog značaja.

To se može postići otklanjanjem destimulacija za rad, uz istovremeno uklanjanje barijera za zapošljavanje s kojima se suočavaju stariji radnici, mladi, žene i manjine, navodi se u izvještaju Svjetske banke.

 Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković rekao je u četvrtak na početku saborskog zasjedanja kako su se zastupnički klubovi suglasili u ocjeni da žalbena presuda ne uvažava povijesnu istinu, činjenice i dokaze te je kao takva nepravedna i neprihvatljiva i pozvao na minutu šutnje za sve stradale civile, poginule i nestale hrvatske branitelje, kao i sve žrtve ratnih skoba u Hrvatskoj i BiH.
“Jučer je održana sjednica proširenog Predsjedništva Hrvatskoga sabora u povodu žalbene presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kojom se potvrđuju kazne za Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Klubovi zastupnika suglasili su se u ocjeni da žalbena presuda ne uvažava povijesnu istinu, činjenice i dokaze te je kao takva nepravedna i neprihvatljiva”, rekao je Jandroković.

Tragičnim činom oduzimanja života general Slobodan Praljak, kazao je, na simboličan je način ukazao na svu nepravednost žalbene presude. U ime Hrvatskoga sabora te u osobno ime izrazio je sućut njegovoj obitelji.

“Žalbena presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ne temelji se na činjenicama i ulozi koju je Hrvatska imala prema BiH u priznavanju njezine neovisnosti, obrani njezinog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, a time i opstanka, te humanitarne pomoći koju je pružala izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine”, rekao je Jandroković.

Tko je zakazao

Službe osiguranja napravile su najmanje tri velika propusta koja su omogućila Slobodanu Praljku da počini samoubojstvo u sudnici Haaškog suda, tvrdi više sugovornika Jutarnjeg lista.

Prvi je propust napravljen već u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu kada Praljka nisu detaljno pregledali pri izlasku iz pritvora. Naime, naši sugovornici su uvjereni da je bočicu s otrovom Praljak ponio iz pritvora u odijelu koje je jučer ujutro dobio za odlazak u sudnicu. Drugi je propust nedovoljan pregled pri ulasku optuženih u zgradu Suda, a treći, najveći, jest nedostatak stražara u samoj sudnici koji bi spriječili Praljka da iz džepa izvadi bočicu i ispije otrov.

Odvjetnik Luka Mišetić, koji je u Haagu branio Antu Gotovinu, ističe kako su prema njegovu iskustvu “sigurnosne mjere ICTY-ja stroge i jako je teško unijeti bilo kakav opasni materijal u sudnicu, čak i za odvjetnike”.

– Sigurnosne mjere za optužene, posebno na dan presude, posebno su stroge. Ne mogu razumjeti kako je general Praljak mogao unijeti otrov u sudnicu a da to ne bude otkriveno. Također ne razumijem kako je general Praljak uspio nabaviti otrov u pritvoru. Siguran sam da će ICTY pokrenuti istragu i da će objaviti njene rezultate – rekao je Mišetić za Jutarnji list.

U tom kontekstu, naglasio je, Hrvatski sabor izražava sućut i obiteljima žrtava svih zločina počinjenih u ratu u Bosni i Hercegovini.

Klubovi zastupnika suglasili su se da je u ovom trenutku potrebno djelovati vodeći računa o interesima Republike Hrvatske, među kojima je i pružanje potpore hrvatskom narodu u BiH, čiji položaj mora ostati konstitutivan i ravnopravan s ostala dva naroda u svim daljnjim promišljanjima o državnom uređenju BiH, istaknuo je predsjednik Sabora.

S tim u svezi, najavio je, Hrvatski sabor uskoro će na plenarnoj sjednici održati raspravu o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine s posebnim naglaskom na položaj Hrvata u BiH. “Klubovi zastupnika složili su se i da će nakon pisane žalbene presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Hrvatski sabor zauzeti stajalište u zajedničkoj deklaraciji”, rekao je Jandroković.

Također, naglasio je, Sabor očekuje da Vlada razmotri sve raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila navode iz žalbene presude. “U novonastalim okolnostima, klubovi zastupnika suglasili su se da je potrebno održati razboritost, jedinstvo i odgovornost političkih stranaka vodeći računa o interesima Republike Hrvatske. U tom smislu, klubovi zastupnika pozivaju zastupnice i zastupnike da se vode tim načelima u svom daljnjem političkom djelovanju u Hrvatskom saboru”, rekao je Jandroković.

Pozvao je zastupnike da “odaju počast svim stradalim civilima, poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, kao i svim žrtvama ratnih skoba u Hrvatskoj i BiH, čiji je gubitak ostavio u boli i patnji brojne obitelji i njihove bližnje”.

Sve žrtve, kazao je, moraju zauvijek ostati u našoj kolektivnoj svijesti, a “jučerašnja smrt generala Praljka neka ostane zadnji čin tragičnih ratnih zbivanja”.

“Svima njima pokoj vječni, a nama dovoljno razboritosti da se okrenemo prema budućnosti i da se ovo više nikad ne ponovi”, rekao je predsjednik Sabora. U trenutku minute šutnje u sabornici je, od SDP-ovaca, bio samo Domagoj Hajduković, dok zastupnika GLAS-a i SDSS-a nije bilo.

Haška presuda bosanskohercegovačkoj šestorici nepravedna je za njih, za hrvatski narod u BiH i hrvatskih državnih vrh iz 90-ih godina, kazao je premijer Andrej Plenković na početku sjednice Vlade u četvrtak.

Predsjednica Republike obratit će se danas javnosti u povodu presude Haškog suda. ‘Na početku želim izraziti sućut obitelji generala Slobodana Praljka’, kazala je predsjednica na početku, čovjeka koji je radije dao život nego živio osuđen za djela koja nije počinio. ‘Njegov čin duboko je u srce pogodio hrvatski narod’, dodala je.

”Kao predsjednica Republike Hrvatske jasno i nedvosmisleno želim poručiti da se jučer u Haagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj niti hrvatskom narodu u BiH. Hrvatska nije bila agresor, nego je najviše učinila za opstanak cjelovite BiH, a hrvatski narod prvi se obranio velikosrpskoj agresiji braneći svoju opstojnost.

Osmorica optuženih pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju umrla su prije uhićenja ili izricanja presude, a bosanskohercegovački Hrvat Slobodan Praljak počinio je samoubojstvo u sudnici nakon izricanja presude u srijedu, na dan kada je sud završio 24 godine rada.

Žalbeno vijeće u srijedu je potvrdilo prvostupanjske kazne šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata kao sudionika u udruženom zločinačkom pothvatu, ali je dan u kojem je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) završio 24-godišnje postojanje zasjenjen samoubojstvom u sudnici.

Bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak (72), umro je u haškoj bolnici pošto je u sudnici popio otrov i nakon izricanja pravomoćne presude kojom mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora rekao da nije ratni zločinac i da s prijezirom odbacuje presudu.

Hrvatski Srbin Slavko Dokmanović počino je samoubojstvo u pritvoru Haškog suda 29. lipnja 1995. Optužen za zločine kršenja pravila ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevkse konvencije zbog uloge u pokolju na Ovčari, Dokmanović se objesio kratko prije najavljenog izricanja presude.

Bosanski Srbin Simo Drljača, optužen pred Haškim tribunalom za genocid, ubijen je 10. srpnja 1997. u Prijedoru u BiH dok je pružao otpor pri uhićenju.

Suoptuženik u njegovu predmetu Milan Kovačević umro je prirodnom smrću u haškome pritvoru 3. kolovoza 1998.

Bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković ubio se pucavši sebi u glavu pred zgradom skupštine Jugoslavije 13. travnja 2002. odmah pošto je parlament izglasao zakon o suradnji s ICTY-jem. Stojiljković je bio haški optuženik za zločine na Kosovu.

Milan Babić, koji je početkom 90-ih bio politički vođa hrvatskih Srba, objesio je u haškoj pritvorskoj ćeliji 6. ožujka 2006. Babić je bio osuđen na kaznu od 13 godina zatvora za zločine počinjene u Hrvatskoj od 1992. do 1995., a pred Haški sud bio je ponovno doveden da svjedoči u slučaju drugog vođe hrvatskih Srba, Milana Martića.

Šest dana nakon što se Babić objesio, bivši predsjednik Srbije te Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević, koji je pred sudom odgovarao za zločin genocida i druge ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, umro je od zatajenja srca 11. ožujka 2006.

Vojni zapovjednik bosanskih Srba Zdravko Tolimir, umro je 8. veljače 2016. Bio je osuđen na doživotni zatvor za genocid, a umro je prirodnom smrću u pritvorskoj jedinici ICTY-ja dok je čekao da bude prebačen u zatvor u kojem će služiti kaznu.

Bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak umro je u bolnici u Haagu nakon što je u haškoj sudnici popio otrov pošto mu je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za ratne zločine, potvrdio je Hini izvor blizak Praljku.
Žalbeno vijeće ICTY-ja u srijedu je u Haagu izricalo žalbenu presudu u predmetu bosanskohercegovačkoj šestorici. Nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora on im je kazao: “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice.

Predsjedavajući sudac Carmel Agius prekinuo ga je riječima “stanite, molim vas” i potom nastavio iznošenje presude generalu Milivoju Petkoviću. Ubrzo se predsjedavajućem sucu obratila jedna od Praljkovih braniteljica Nataša Faveau Ivanović kazavši mu da joj je klijent upravo rekao da je popio otrov.

Tko je Slobodan Praljak

Slobodan Praljak bio je prvo predstavnik MORH-a u Herceg-Bosni, a kasnije načelnik Glavnog stožera HVO-a. Njegova prvostupanjska presuda od 20 godina zatvora potvrđena je od Žalbenog vijeća, no tad je Praljak prekinuo daljnje izricanje presuda ispivši nepoznatu tekućinu iz bočice, uz riječi da on nije ratni zločinac.

Slobodan Praljak prije rata je završio tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a potom 1971. na Filozofskom fakultetu (filozofiju i sociologiju) te na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1972. Bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, televizijske drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne videoradove Sandžak i Duhan (oba 1990.).

U devedesetima postaje glavni načelnik stožera HVO-a te hrvatski vojni predstavnik u Herceg-Bosni, optužen za zločine nad muslimanskim stanovništvom i rušenje Starog mosta u Mostaru. Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Slobodan Praljak bio je istaknut, ali i kontroverzan vojni zapovjednik. Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno Oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.

Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine general Slobodan Praljak bio je načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom”, što je rezultiralo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.

9. studenog 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija za taj je čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak je tvrdio kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Optužbe za ratne zločine nijekao je, tvrdeći kako nije odgovoran za ono što mu se stavlja na teret. Praljak je i poznati poduzetnik pa se tako u vlasništvu njegove tvrtke Oktavijan nalazi poslovni kompleks „Centar 2000“ u zagrebačkoj Radničkoj ulici. Praljak je bio direktor spomenute tvrtke do 2005., kada je svu imovinu, pa tako i udjele u kompaniji, prepisao na posinka Nikolu koji otada vodi društvo. U medijima se svojevremeno pričalo kako se Haški sud neće imati odakle naplatiti.

Njegov privatni život podjednako je zanimljiv. Praljak je u braku s Kaćušom Babić, bivšom ženom njegova prijatelja pjesnika Gorana Babića. Babić iz braka s Kaćušom ima dvoje djece koja su poočima toliko zavoljela da je sin nakon razvoda roditelja uz očevo dodao i Praljkovo prezime, piše Dnevnik.hr.

Sudac Agius potom je pozvao da se spuste zastori u sudnici i prekinuo je ročište. Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova, “i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH”.

Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.

 

 Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u srijedu je, u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata.

Žalbeno je vijeće utvrdilo da je prvostupanjskom presudom pravilno utvrđeno postojanje međunarodnog oružanog sukoba, te da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije. Žalbeno vijeće odbacilo je i žalbene osnove u kojima se tvrdilo da nije postojao udruženi zločinački pothvat.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, u prvostupanjskoj presudi zaključilo je da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.

Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.

U pothvatu su prema nepravomoćnoj presudi sudjelovali bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko, bivši čelnik Herceg Bosne Mate Boban, bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i tadašnji načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić.

Miljavac o Praljku

“Pratili smo, nismo bili previše iznenađeni potvrdom presuda, ali smo iznenađeni kvalifikacijom. Ne postoji gora kvalifikacija. Udruženi zločinački pothvat i veze s Republikom Hrvatskom. To će imati poslejdice i za Republiku Hrvatsku i na muslimansko-hrvatske odnose u BiH”, rekao je Miljavac.

“Praljak je karakteran čovjek koji ima određene principe. Procijenio je da će ovo biti poruka koja će potresti Haški sud”, rekao je o Praljku.

“Ne uzima se u obzir da je bio ratni sukob, da su najgore postrojbe mudžahedina vršile ubijanja i to se stavlja na teret HVO-a. Ne služi ovo pomirenju, kako je Haški sud mislio”, rekao je i dodao: “Ovo je 70 posto politički sud, mislim da smo se trebali puo više angažirati. Zakazali smo.”

General Krešić kaže da je Praljak navodno u vrlo teškom stanju, a generali se pitaju i kakav je to sud u kojemu se može u sudnicu unijeti otrov.

Vozilo hitne pomoći najvjerojatnije s bivšim načelnikom glavnog stožera HVO-a Slobodnom Praljkom napustilo je zgradu Haškog suda i, pretpostavlja se, uputilo prema gradskoj bolnici.

Praljak je prije otprilike sat i pol navodno popio otrov jer mu je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za ratne zločine.

Zasad nije poznato Praljkovo stanje niti o kakvom se otrovu radi. Nema niti nikakvih službenih infomacija o tome kako je Praljak unio otrov u sudnicu i odakle mu.

Ročište koje je prekinuto nakon Praljkova postupka odgođeno je do daljnjega. Iz hrvatskih diplomatskih izvora doznaje se da je hrvatska veleposlanica Andrea Gustović-Ercegovac od suda zatražila informacije o stanju generala Praljka, koji je hrvatski državljanin.

Žalbeno vijeće ICTY-ija u srijedu je u Haagu izricalo žalbenu presudu u predmetu bosanskohercegovačkoj šestorici.

Nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora on im je kazao “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice.

Predsjedavajući sudac Carmel Agius prekinuo ga je riječima “stanite, molim vas” i potom nastavio iznošenje presude generalu Milivoju Petkoviću. Ubrzo se predsjedavajućem sucu obratila jedna od Praljkovih braniteljica Nataša Faveau Ivanović kazavši mu da joj je klijent upravo rekao da je popio otrov. Sudac Agius potom je pozvao da se spuste zastori u sudnici i prekinuo je ročište.

Rušenje Starog mosta u Mostaru bilo je vojno opravdano, zaključilo je žalbeno vijeće u srijedu na izricanju presude Prliću i drugima, prihvaćajući tako žalbe obrane bosanskohercegovačke šestorice.

Prvostupanjskom presudom bilo je utvrđeno da se radilo o razaranju neporavdanom vojnim potrebama iako vijeće tada nije osporilo da je most bio vojni cilj. U prvostupanjskoj presudi bilo je zaključeno da je razaranje mosta rezultiralo potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i imalo je nesrazmjerno veliki psihološki učinak na stanovništvo u odnosi na vojne koristi od rušenja mosta. stoga je raspravno vijeće zaključilo da se radilo o razaranju neporavdanom vojnom potrebom.

Žalbeno vijeće uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara, zaključilo je da je raspravno vijeće donijelo pogrešne zaključke o rušenju mosta i posljedičnom učinku teroriziranja stanovnika te je oslobodilo krivnje šestoricu u tom dijelu presude , kazao je predsjedavajući sudac Carmel Agius.

Na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u srijedu je započelo ročište na kojemu će žalbeno vijeće haškoga suda, kojemu predsjeda malteški sudac Carmel Agius, izreći pravorijek šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata, odlučiti je li i Hrvatska sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu i time zaključiti svoje 24-godišnje postojanje.

U žalbenom vijeću su i Kinez Liu Daqun, Talijan Fausto Pocar, Amerikanac Theodor Meron i Južnoafrikanac Bakone Justice Moloto.

Vođe najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog progona, ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina, počinjenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlučila je u srijedu prekinuti svoj boravak na Islandu i vratiti se u Hrvatsku, doznaje se od izvora iz Ureda predsjednice.

Grabar Kitarović, koja je u Reykjaviku sudjelovala na summitu Vijeća žena svjetskih lidera, vraća se u Hrvatsku nakon što je Žalbeno vijeće ICTY-ja u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata.

Izricanje presude ICTY-a bosanskohercegovačkim Hrvatima prekinuto je nakon što je jedan od optuženih Slobodan Praljak izjavio da ne prihvaća potvrđenu presudu 20 godina i potom popio nešto što je nalikovalo otrovu.

Hrvatska predsjednica odbila je dati izjavu hrvatskim novinarima na Islandu rekavši da će izjavu dati po dolasku u Hrvatsku. Također je kazala da se u međuvremenu čula s premijerom Andrejem Plenkovićem, doznaje se iz Ureda predsjednice.

Grabar Kitarović je trebala boraviti na summitu na Islandu od 28. do 30. studenoga, a imala je niz predviđenih sastanaka s čelnicima Islanda, Litve, Malte, Izraela i Irana.

Bivši premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović prokomentirao je u srijedu odluku Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, kojom su potvrđene presude bivšim civilnim i vojnim čelnicima bosansko-hercegovačkih Hrvata, ocijenivši kako očekuje da će “određene politike i političari, prije svega u BiH, tu odluku pokušati instrumentalizirati”.

Svjetske agencije i brojni mediji u srijedu prenose vijest o navodnom ispijanju otrova bivšeg zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka u haaškoj sudnici, nakon što mu je potvrđena kazna od dvadeset godina zatvora.

Pravorijek Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u slučaju “Prlić i ostali”, po kojemu je presuđeno kako je postojao udruženi zločinački pothvat u kojemu je sudjelovala i Hrvatska, odmah nakon objave naišao je u srijedu na veliku pozornost medija u Bosni i Hercegovini.

“Haaški sud utvrdio da je Hrvatska sudjelovala u agresiji na BiH, Tuđman bio dio UZP-a”, naslov je kojim je o odluci Haaškog suda izvijestio čitani portal Klix ističući navode iz sudske odluke po kojima je Hrvatska tijekom rata u BiH imala stvarnu vlast u nekim općinama u BiH te kako je rat u toj zemlji imao karakter međunarodnog sukoba.

Portal Faktor, blizak Stranci demokratske akcije (SDA), izvijestio je da je u Den Haagu “Hrvatskoj presuđeno da je izvršila agresiju na BiH”.

Portal “Dnevnog avaza” također je na udarnom mjestu prenio kako je već prvostupanjska presuda implicirala odgovornost Hrvatske, što je sada potvrđeno.

Istodobno je istaknuto kako je neshvatljivo da se Srbija zapravo uspjela izvući iz slične situacije, unatoč nedvojbenoj odgovornosti koju je Beograd imao za rat u BiH. “Veliko je pitanje kako je to Srbiji pošlo za rukom i zašto”, podsjeća “Avaz”.

U jednoj od prvih reakcija političara, predsjednik HDZ 1990. Ilija Cvitanović kazao je kako mu je nevjerojatno da Haaški tribunal na ovaj način pokušava opisati ulogu Hrvata u ratu u BiH. “Jako sam razočaran i iznenađen presudom”, kazao je Cvitanović za BHT 1 dodajući kako je neshvatljivo da se Hrvatima sudi za udruženi zločinački pothvat kada se zna kakvu je ulogu imao hrvatski narod tijekom rata prvi se suprotstavivši srpskoj agresiji.

“Razočaran sam i zatečen”, kazao je Cvitanović dodajući kao Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nije bio nikakva zločinačka organizacija

Pokušaj otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine predstavljao bi “crvenu crtu” koja se ne smije prijeći i međunarodna zajednica u tom bi slučaju sigurno intervenirala i spriječila takvo što, izjavio je visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko kako ga u ponedjeljak citira Deutsche Welle (DW).
U ranije snimljenom intervjuu, koji je postao dostupan na mrežnim stranicama DW-a, Inzko je bio izričit u konstataciji kako nema ništa od prijetnji i planova o secesiji RS.

„Međunarodna zajednica ima sve instrumente u svojim rukama. Mi imamo mandat Ujedinjenih naroda i mi to nećemo dopustiti“, izjavio je Inzko komentirajući to što je u ranijem intervju za DW predsjednik RS Milorad Dodik posegnuo za flomasterom i na karti iscrtao nove granice u regiji, pri čemu je taj entitet odvojio od BiH i priključio ga Srbiji baš kao i sjever Kosova.

Dodik je nakon kritika koje su mu zbog toga upućene, uključujući i one iz Beograda, naknadno objašnjavao kako je samo odgovarao na hipotetsko pitanje, no Inzko mu je poručio kako i na to može zaboraviti jer u slučaju BiH granice ostaju takve kakve su sada i neće se mijenjati.

Iako su on i njegov ured (OHR) proteklih godina postali nekom vrstom “tigra od papira”, jer zapravo samo promatraju i analiziraju stanje u BiH, a ne poduzimaju nikakve konkretne mjere, Inzko podsjeća kako on i dalje ima u rukama mehanizme intervencije ukoliko se za to ukaže potreba, a međunarodna zajednica procijeni kako je vrijeme da ih uporabi.

Riječ je o tzv. Bonnskim ovlastima što ih je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH dobio kako bi mogao smjenivati izabrane dužnosnike i nametati zakone i odluke.

Visoki predstavnici su za takvim ovlastima u prošlosti posegnuli gotovo 900 puta, a najviše ih je koristio Paddy Ashdown u razdoblju od 2002. do 2006. godine.

Razmišlja se o mogućem aktiviranju Bonnske ovlasti

Sam Inzko donio je pedesetak odluka temeljenih na posebnim ovlastima, a sada je potvrdio kako se nakon godina stagnancije i sve jače političke krize u BiH “razmišlja” o tome kada i kako bi one mogle biti ponovo iskorištene.

„Situacija neki put nije baš ružičasta ovdje i neki u međunarodnoj zajednici su mišljenja da bi možda bilo opet dobro da se koriste Bonnske ovlasti”, kazao je Inzko.

Po njegovim riječima, sve je u fazi “sazrijevanja” te neke konkretne odluke nema, ali je jasno da bi se za odlučnim mjerama posegnulo u slučaju “velikog kršenja” Daytonskog sporazuma, a upravo to bi bio, primjerice, već i sam referendum o otcjepljenju RS.

Na pitanje što bi to konkretno značilo, Inzko je odbio izravno odgovoriti ističući kako se takvi planovi ne objavljuju unaprijed i preko medija.

Kazao je kako do sada nije razmišljao o Dodikovoj smjeni, ali je podsjetio kako su takve zamisli imali neki njegovi prethodnici poput Christiana Schwarz-Schillinga.

Inzko je ustvrdio kako pritisak kojemu je izložen Dodik zbog svog djelovanja već daje rezultate, a kao ilustraciju naveo je činjenicu da su vlasti u RS-u nedavno odustale od provedbe dugo najavljivanog referenduma kojim su kanili osporiti postojanje i rad Suda i Tužiteljstva BiH.

Odluku o provedbi referenduma koji je trebao ozakoniti odbijanje poštivanja odluka državnih pravosudnih tijela parlament RS donio je 2015., no ona je u entitetskom Službenom listu objavljena tek u listopadu ove godine pa je odmah nakon toga suspendirana, a Dodik je to obrazložio konstatacijom kako se nisu stekli uvjeti za provedbu takvog izjašnjavanja.

Najava provedbe ovakvog referenduma bila je jedan od razloga zbog kojih je Dodik završio na američkoj “crnoj listi” osoba kojima je zamrznuta imovina u SAD te zabranjeno putovanje u tu zemlju.

„Međunarodna zajednica nije intervenirala, no ona je bila potpuno jasna da bi to (referendum) bilo antidaytonski“, kazao je Inzko komentirajući takvog razvoja događaja.

Nakon presude, osuđeni zločinac Ratko Mladić je preko sina Darka poručio kako je sve ovo bilo samo prvo poluvrijeme.
“Borit ću se dok sam živ, da se ukinu ove nametnute laži i otkrije prava istina o borbi Srba. Ovo je bilo samo prvo poluvrijeme”, rekao je za Večernje novosti.

“Moj otac je poručio da je sve laž, da Haag nije sud, već NATO komisija i da ovo nije pravda. Sve je isključivo pokušaj da se kriminalizirae srpski narod koji se štitio od agresije”, dodaje Mladićev sin Darko.

“Bili smo desetak minuta zajedno poslije presude. Bio je ljut, iako je očekivao sve ovo. Tješio je moju majku Bosu, govorio joj da ne brine, jer joj je bilo teško”, dodaje.

“Ovo tijelo koje se naziva Sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji, nije uspjelo u misiji, jer je zanemarilo brojne srpske žrtve. Danas smo svjedočili kako je pravda zamijenjena ratnom propagandom. Činjenice su zanemarene. Presuda je u suprotnosti s njima. Cilj joj je širenje propagande i onemogućavanje budućeg mirnog života u regiji”, zaključuje sin Ratka Mladića.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo je u srijedu u Haagu generala Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su “među najgnusnijima poznatima čovječanstvu”.  

“Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti”, poručio je predsjedavajući sudac Alphons Orie izričući Mladiću kaznu doživotnog zatvora.

“Djela optuženog bila su toliko presudna za počinjenje zločina da bez njih zločini ne bi bili takvi kakvi jesu”, poručio je haški sudac.

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine.

Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.

Mladić je izricanje presude do stanke pratio djelomično okrenut leđima sudskom vijeću i gledajući u sudsku galeriju te se povremeno smijući i odmahujući glavom.  Nakon stanke, određene zbog njegova povišenog krvnog tlaka, Mladić je izbačen iz sudnice zbog ometanja postupka vikanjem i prebačen u prostoriju unutar suda u kojoj je mogao dalje pratiti izricanje presude.

Vijeće je potvrdilo ranije presude ICTY-ija da je u Srebrenici u srpnju 1995. počinjen genocid ubojstvom tisuća muslimanskih muškaraca i da su pripadnici vojske bosanskih Srba imali namjeru njihova istrebljenja.

Raspravno je vijeće utvrdilo da su se u dijelu općina u BiH dogodila ubojstva koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Prije, tijekom i nakon napada srpskih snaga na nesrpska sela mnogi su ubijeni, kazao je Orie.

 “Okolnosti su bile brutalne. Oni koji su pokušavali obraniti svoje domove bili su suočeni s bezobzirnom silom. Došlo je do masovnih pogubljenja i neke su žrtve podlegle premlaćivanju. Mnogi počinitelji koji su uhvatili bosanske muslimane pokazali su malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom životu ili dostojanstvu”, kazao je Orie.

Predsjednik raspravnog vijeća, koji je čitao obrazloženje presude, navodio je primjere ubojstava i zlostavljanja u Sanskom Mostu, logoru Manjači.

Neki zločini predstavljali su istrebljenje, kazao je Orie navodeći primjer kada su snage bosanskih Srba u 25. srpnja 1992. u logoru Keratermu pucale u zatočenike automatskim oružjem, bačen je među njih neki kemijski plin i na kraju su pogubljeni – te noći njih između 190 i 220 zatočenika.

Vijeće je utvrdilo da su se događale deportacije i nehumani postupci prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva u nizu mjesta uključujući Banja Luku, Pale, Prijedor.

Vijeće je utvrdilo i da su mnoge žrtve bile nezakonito zatočene i izlagane pritom mučenjima, redovito su pretučene a uvjeti zatočenja bili su nehumani. Zatočene osobe bile su prisiljavane na ponižavajuće seksualne odnose a mnoge su žene silovane primjerice na području Foče, kazao je Orie. Među silovanima su bile i djevojčice stare tek 12 godina. Neki slučajevi zatočenja i mučenja završavali su smrtnim ishodima.

Vijeće je utvrdilo da su u šest bosanskih općina (Foča, Ključ, Kotor varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) na istoku zemlje, za koje tužiteljstvo tvrdi da su žrtve genocida, muslimani i Hrvati bili žrtve ubojstava i zlostavljanja. Vijeće je većinom glasova zaključilo da su počinitelji u Sanskom Mostu, Vlasenici i Foči te u Prijedoru i Kotor Varošu namjeravali istrijebiti muslimane no istodobno je zaključilo da su ti muslimani predstavljali mali dio ciljane skupine. Stoga je vijeće zaključilo kako nije bilo namjere istrebljenja čitave zajednice pa time ni genocida.

Mladić je uz genocid u Srebrenici bio optužen i za genocid u tih šest općina.

U pogledu zločina na području Sarajeva sud je utvrdio da su stanovnici glavnog grada BiH sustavno, dugotrajno i neselektivno napadani te da je grad bio žrtvom dugogodišnjeg terora snaga vojske bosanskih Srba s okolnih položaja.

Vijeće je utvrdilo i da su snage bosanskih Srba u svibnju i lipnju 1995. protuzakonito uzele za taoce pripadnike UN-a.

Vijeće je utvrdilo da su zločini počinjeni u okviru četiri udružena zločinačka pothvata, kako je navedeno u optužnici.  Cilj prvoga udruženog zločinačkog pothvata bio je od 1992. do 1995. počinjenjem zločina (progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim zločinima) prognati muslimansko i hrvatsko stanovništvo s područja BiH, cilj drugoga od 1992. do 1995. teroriziranje Sarajeva, cilj trećega genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i četvrtoga u svibnju i lipnju 1995. uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

 Vijeće je u sažetku presude, koji je predsjedavajući sudac Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo bosanskih Srba ne navodeći nijednog dužnosnika iz Srbije koji su bili navedeni u optužnici poput visokih dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti.

Mladićeva uloga u svakom udruženom zločinačkom pothvatu i počinjenju zločina bila je presudna, ocijenilo je sudsko vijeće smatrajući da je dokazana njegova namjera sudjelovanja u ciljevima zločinačkih pothvata uključujući genocid u Srebrenici.  On je osobno naređivao napade, birao ciljeve, širio propagandu protiv nesrpskog stanovništva, nijekao zločine uključujući genocid u Srebrenici.

Mladić je uhićen u Srbiji 2011. gotovo 16 godina nakon izvorne optužnice. Suđenje je započelo 2012. i trajalo gotovo četiri godine. Pred sud izvedeno je više od 370 svjedoka. Optužen je u 11 točaka optužnice od čega su prve dvije za genocid, pet je za zločine protiv čovječnosti i četiri za ratne zločine.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo je u srijedu u Haagu generala Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su “među najgnusnijima poznatima čovječanstvu”.

“Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti”, poručio je predsjedavajući sudac Alphons Orie izričući Mladiću kaznu doživotnog zatvora.

“Djela optuženog bila su toliko presudna za počinjenje zločina da bez njih zločini ne bi bili takvi kakvi jesu”, poručio je haški sudac.

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine.

Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.

Mladić je izricanje presude do stanke pratio djelomično okrenut leđima sudskom vijeću i gledajući u sudsku galeriju te se povremeno smijući i odmahujući glavom. Nakon stanke, određene zbog njegova povišenog krvnog tlaka, Mladić je izbačen iz sudnice zbog ometanja postupka vikanjem i prebačen u prostoriju unutar suda u kojoj je mogao dalje pratiti izricanje presude.

Vijeće je potvrdilo ranije presude ICTY-ija da je u Srebrenici u srpnju 1995. počinjen genocid ubojstvom tisuća muslimanskih muškaraca i da su pripadnici vojske bosanskih Srba imali namjeru njihova istrebljenja.

Raspravno je vijeće utvrdilo da su se u dijelu općina u BiH dogodila ubojstva koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Prije, tijekom i nakon napada srpskih snaga na nesrpska sela mnogi su ubijeni, kazao je Orie.

“Okolnosti su bile brutalne. Oni koji su pokušavali obraniti svoje domove bili su suočeni s bezobzirnom silom. Došlo je do masovnih pogubljenja i neke su žrtve podlegle premlaćivanju. Mnogi počinitelji koji su uhvatili bosanske muslimane pokazali su malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom životu ili dostojanstvu”, kazao je Orie.

Predsjednik raspravnog vijeća, koji je čitao obrazloženje presude, navodio je primjere ubojstava i zlostavljanja u Sanskom Mostu, logoru Manjači.

Neki zločini predstavljali su istrebljenje, kazao je Orie navodeći primjer kada su snage bosanskih Srba u 25. srpnja 1992. u logoru Keratermu pucale u zatočenike automatskim oružjem, bačen je među njih neki kemijski plin i na kraju su pogubljeni – te noći njih između 190 i 220 zatočenika.

Vijeće je utvrdilo da su se događale deportacije i nehumani postupci prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva u nizu mjesta uključujući Banja Luku, Pale, Prijedor.

Vijeće je utvrdilo i da su mnoge žrtve bile nezakonito zatočene i izlagane pritom mučenjima, redovito su pretučene a uvjeti zatočenja bili su nehumani. Zatočene osobe bile su prisiljavane na ponižavajuće seksualne odnose a mnoge su žene silovane primjerice na području Foče, kazao je Orie. Među silovanima su bile i djevojčice stare tek 12 godina. Neki slučajevi zatočenja i mučenja završavali su smrtnim ishodima.

Vijeće je utvrdilo da su u šest bosanskih općina (Foča, Ključ, Kotor varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) na istoku zemlje, za koje tužiteljstvo tvrdi da su žrtve genocida, muslimani i Hrvati bili žrtve ubojstava i zlostavljanja. Vijeće je većinom glasova zaključilo da su počinitelji u Sanskom Mostu, Vlasenici i Foči te u Prijedoru i Kotor Varošu namjeravali istrijebiti muslimane no istodobno je zaključilo da su ti muslimani predstavljali mali dio ciljane skupine. Stoga je vijeće zaključilo kako nije bilo namjere istrebljenja čitave zajednice pa time ni genocida.

Mladić je uz genocid u Srebrenici bio optužen i za genocid u tih šest općina.

U pogledu zločina na području Sarajeva sud je utvrdio da su stanovnici glavnog grada BiH sustavno, dugotrajno i neselektivno napadani te da je grad bio žrtvom dugogodišnjeg terora snaga vojske bosanskih Srba s okolnih položaja.

Vijeće je utvrdilo i da su snage bosanskih Srba u svibnju i lipnju 1995. protuzakonito uzele za taoce pripadnike UN-a.

Vijeće je utvrdilo da su zločini počinjeni u okviru četiri udružena zločinačka pothvata, kako je navedeno u optužnici. Cilj prvoga udruženog zločinačkog pothvata bio je od 1992. do 1995. počinjenjem zločina (progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim zločinima) prognati muslimansko i hrvatsko stanovništvo s područja BiH, cilj drugoga od 1992. do 1995. teroriziranje Sarajeva, cilj trećega genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i četvrtoga u svibnju i lipnju 1995. uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Vijeće je u sažetku presude, koji je predsjedavajući sudac Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo bosanskih Srba ne navodeći nijednog dužnosnika iz Srbije koji su bili navedeni u optužnici poput visokih dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti.

Mladićeva uloga u svakom udruženom zločinačkom pothvatu i počinjenju zločina bila je presudna, ocijenilo je sudsko vijeće smatrajući da je dokazana njegova namjera sudjelovanja u ciljevima zločinačkih pothvata uključujući genocid u Srebrenici. On je osobno naređivao napade, birao ciljeve, širio propagandu protiv nesrpskog stanovništva, nijekao zločine uključujući genocid u Srebrenici.

Mladić je uhićen u Srbiji 2011. gotovo 16 godina nakon izvorne optužnice. Suđenje je započelo 2012. i trajalo gotovo četiri godine. Pred sud izvedeno je više od 370 svjedoka. Optužen je u 11 točaka optužnice od čega su prve dvije za genocid, pet je za zločine protiv čovječnosti i četiri za ratne zločine.

Osuda ratnog vođe bosanskih Srba Ratka Mladića na doživotni zatvor pobjeda je međunarodne pravde, izjavili su u srijedu glavni haški tužitelj i međunarodne organizacije, uključujući UN koji je Mladića nazvao ‘utjelovljenjem zla’.

“Današnja presuda važan je korak u povijesti Haškog suda i za međunarodnu pravdu”, izjavio je tužitelj Serge Brammertz nakon čitanja presude u Den Haagu.

Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein pozdravio je odluku sudaca kao “kapitalnu pobjedu pravde”.

“Mladić je utjelovljenje zla”, dodao je Al Hussein koji je bio pripadnik UN-ovih mirovnih snaga u bivšoj Jugoslaviji od 1994. do 1996.

“Presuda je upozorenje počiniteljima takvih zločina da neće uteći pravdi, ma kako moćni bili i da će odgovarati, koliko god je vremena potrebno”, istaknuo je UN-ov dužnosnik.

Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch priopćila je da osuda ‘bosanskog krvnika’ pokazuje kako pravdu ne mogu izbjeći svi odgovorni za strašne zločine.

“Presuda Mladiću šalje poruku svim moćnicima diljem svijeta koji čine teške zločine, u Mjanmaru, Sjevernoj Koreji ili Siriji, da ruka pravde sustiže sve one koji se čine nedodirljivima”, rekla je Param-Preet Singh iz HRW-a.

Tužitelj Brammertz unaprijed je odbacio moguće komentare da je presuda Mladiću presuda cijelom srpskom narodu, kao i one da je heroj i branitelj svoga naroda. “Moj ured najoštrije odbacuje te tvrdnje. Mladićeva krivnja je njegova i samo njegova”, ustvrdio je glavni haški tužitelj.

Ocjena da je heroj “ne može biti dalje od istine. Mladića će povijest pamtiti po brojnim zajednicama i ljudima koje je uništio”, istaknuo je. Po Brammertzovim riječima, jedini pravi heroji su žrtve i preživjeli koji nisu odustali od borbe za pravdu. “U ime svog ureda, odajem im priznanje i zahvaljujem im”, rekao je.

Članice UN-a je pozvao da nakon zatvaranja Haškog suda do kraja godine podupru napore nacionalnih tužitelja u progonu ratnih zločinaca. “Preživjeli još uvijek čekaju pravdu, a previše obitelji još uvijek ne zna sudbinu svojih najmilijih”, poručio je Brammertz.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u srijedu je izrazila nadu da će kazna doživotnog zatvora, na koju je nepravomoćno osuđen bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, biti barem djelomična satisfakcija obiteljima poginulih, ubijenih, mučenih i nestalih, te izrazila žaljenje što Mladić nije odgovarao i za zločine počinjene u Hrvatskoj.

“Znam da ništa ne može vratiti izgubljene živote, tisuće ljudi koji su na tako brutalan način ubijeni u Srebrenici i drugdje u BiH, ali i u Republici Hrvatskoj. Žao mi je da nije odgovarao za zločine počinjene u Hrvatskoj, posebno Škabrnju i druge”, rekla je hrvatska predsjednica u izjavi novinarima nakon svečane akademije u povodu 390 godina osnutka Prve riječke hrvatske gimnazije.

“Nadam se da će ova presuda doživotnog zatvora biti barem djelomično satisfakcija obiteljima svih koji su poginuli, ubijeni, mučeni i nestali u to vrijeme kad je Mladić bio jedan od simbola rata, brutalnosti i genocidnosti”, kazala je Grabar-Kitarović.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu nepravomoćno je Mladića proglasilo krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su “među najgnusnijima poznatima čovječanstvu”.

Premijer Andrej Plenković ocijenio je u srijedu da je kazna doživotnog zatvora Ratku Mladiću za zločine počinjene u BiH primjerena, te izrazio žaljenje zbog toga što dio optužnice Haaškoga nisu bili i zločini koje je taj bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba počinio u Hrvatskoj.

“S obzirom na najteža kaznena djela zločina protiv čovječnosti, koja su bila predmetom optužnice, smatramo da je, s obzirom na sve u čemu je sudjelovao Mladić i u čemu je taj udruženi zločinački pothvat poduzet u BiH i potvrđen genocid u Srebrenici, ova presuda primjerena, s obzirom na odredbe statuta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju”, rekao je Plenković novinarima u Saboru gdje je predstavio prijedlog proračuna za iduću godinu.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu nepravomoćno je Mladića proglasilo krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH, te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su “među najgnusnijima poznatima čovječanstvu”.

U presudi nije prihvaćena teza tužiteljstva da su sudionici udruženog zločinačkog pothvata bili i visoki srbijanski dužnosnici, a Plenković je na pitanje novinara da prokomentira to što se ne spominje srbijansko vodstvo kazao: “Što se tiče nespominjanja vodstva koje se odnosi na Srbiju, to se očito u ovoj presudi u ovom trenutku, nažalost, nije dogodilo”.

Izrazio je žaljenje i zbog toga što dio optužnice Haaškoga nisu bili i Mladićevi zločini u Hrvatskoj. Novinari su ga pitali je li DORH trebao procesuirati Mladića za zločine u Hrvatskoj, na što je odgovorio kako je to pitanje za Državno odvjetništvo. “To mora odgovarati DORH. Nažalost, predmet ove optužnice nisu bili zločini počinjeni na teritoriju Hrvatske”, kazao je.

“Nama je zbog toga žao. Bilo bi dobro da je i to bio dio optužnice Haaškog tužiteljstva. Međutim, oni su očito zbog obimnosti predmeta, koliko mi se čini, nažalost, procijenili da to nije slučaj”, rekao je Plenković.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko u srijedu je pozvao sve u toj zemlji na poštivanje presude doživotog zatvora, što ju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao ratnom zapovjedniku bosanskih Srba Ratku Mladiću, ističući kako je to važan korak ka utvrđivanju individualne odgovornosti za strašne ratne zločine počinjene od 1992. do 1995.

“Zločini koji su počinjeni pod zapovjedništvom Ratka Mladića, uključujući i genocid, nanijeli su ogromnu bol i patnju svima u BiH, čije posljedice će se odraziti na mnoge generacije. Izravne žrtve i preživjeli nakon ovih zločina stalno nas podsjećaju na razloge osnivanja ICTY-a, na to zašto je njegov rad tako važan i zašto je pravda od bitnog značenja za proces ozdravljenja cjelokupnog društva”, stoji u Inzkovoj pisanoj izjavi dostavljenoj medijima u Sarajevu.

On je pozvao sve razine vlasti u BiH i sve građane da poštuju presudu i da se suzdrže od njenog politiziranja.

“Nema loših naroda, samo loših pojedinaca. Nadam se da će svi iskoristiti ovu priliku da se još jednom opredijele za proces pomirenja. Pravda sama po sebi ne donosi pomirenje, ali je neophodan prvi korak u potrazi za zajedničkim viđenjem prošlosti i u pronalasku pune istine o događajima iz srpnja 1995. To viđenje je put ka sigurnoj i mirnoj budućnosti,” Inzkova je poruka.

Saborski zastupnici i članovi Vlade komentirali su u srijedu prvostupanjsku presudu haškog suda o doživotnom zatvoru za ratnog zločinca Ratka Mladića, a i oporba i vladajući ocijenili su je očekivanom, izrazivši žaljenje što se Mladiću nije sudilo i za zločine u Hrvatskoj, pogotovo u Škabrnji.

“Presuda je očekivana i iskreno se nadam da će biti potvrđena u drugostupanjskom postupku”, izjavio je HDZ-ov ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u Saboru upitan za komentar haške presude generalu Ratku Mladiću kojega je Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu.

Medved je izrazio žaljenje što Mladić nije odgovarao za zločine počinjene u HrvatskoJ “zbog kratkoće vremena rada tog suda”, no smatra da je hrvatsko pravosuđe moglo pokrenuti taj postupak.

“I ne samo za Mladića, nego i za veći broj počinitelja, nalogodavaca, zapovjednika, izravnih počinitelja… Ali nikad nije kasno”, rekao je Medved te pozvao državno odvjetništvo da nastavi s pokretanjem postupaka za teška kaznena djela ratnog zločina počinjena u Hrvatskoj.

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić ocijenio je da je presuda Ratku Mladiću tek mala satisfakcija žrtvama monstruoznog genocida koji se dogodio u BiH, kojemu je Mladić osobno zapovijedao.

“Ova presuda vrlo jasno pokazuje umiješanost vrha srbijanske politike u to vrijeme u ove strašne zločine”, istaknuo je Bernardić, dodavši da je to tek mala satisfakcija majkama žrtava i onima koji su ostali nakon monstruoznog ubojstva mnogih mladih i nedužnih života.

I da je 20 takvih presuda, bilo bi malo za to što je učinio, zaključio je Bernardić.

I SDP-ovi Orasat Miljenić i Joško Klisović ocijenili su da je presuda Mladiću, s aspekta ljudskosti, apsolutno očekivana i zaslužena.

“Taj je čovjek vodio genocid ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj. Bez takvih ljudi ne bi se uopće dogodile ratne grozote u Hrvatskoj i BiH. Korektno je i zasluženo da se dosudi najteža kazna”, prokomentirao je Miljenić novinarima u Saboru hašku presudu Ratku Mladiću.

Klisović kaže da ga ne čudi ovakva kazna jer su “Mladiću dokazani najteži zločini koje poznaje međunarodno pravo”.

Kao posebno zanimljivo istaknuo je da je “sud u presudi izbjegao uspostaviti bilo kakvu vezu između Mladića i dužnosnika Republike Srbije koji su u optužnici bili navedeni poimenično”.

“Znamo da je prethodno također vođen jedan postupak oko genocida u Srebrenici gdje je Srbija bila ta koja je bila optužena za genocid. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se dalje razvijati ova priča”, rekao je Klisović.

Na pitanje jesu li zakazale hrvatske pravosudne institucije jer se Mladiću nikada nije sudilo za ratne zločine počinjene u Škabrnji, Klisović je rekao kako “misli da tu nema nikakvog političkog razloga, već vjerojatno nema dokaza”.

Miljenić pak smatra da je nedopustivo da u “ovoliko godina nakon rata nisu procesuirani svi zločini koji su se dogodili u Hrvatskoj”.

“Pozivam ukupno pravosuđe, odvjetništvo i sudstvo, ako ništa drugo, da se ide sa suđenjem u odsutnosti i da se prikupe dokazi. Ljudi će moći svjedočiti o onome što se dogodilo, a svi ti počinitelji prije ili kasnije će biti dostupni. Idemo im suditi, svima”, pozvao je Miljenić.

“Mladiću doživotni zatvor”, “Mladić osuđen na doživotnu kaznu”, “Mladiću doživotna kazna zatvora” – prvi su naslovi u srijedu na portalima i internetskim stranicama beogradskih medija nakon što je zapovjedniku vojske bosanskih Srba (VRS) Ratku Mladiću Haški tribunal (ICTY) izrekao presudu za ratne zločine.

Izricanje presude generalu Ratku Mladiću praćeno je u Srbiji s velikom pozornošću, uz izravni tv-prijenos na drugom programu nacionalne televizije (RTS) i nekoliko komercijalnih televizija, te uživo u blogovima na portalima beogradskog tiska, a vijest o presudi agencije su prenijele pod oznakom “hitno”.

Srbijanska ministrica pravosuđa Nela Kuburović ocijenila je prije izricanje presude da, kakva god bude odluka ICTY-a, srbijanska vlada ostaje pri ranijim zahtjevima Haškom tribunalu da Ratka Mladića pregledaju liječnici iz Srbije, te da “i dalje vrijede jamstva za njegovo puštanje na privremenu slobodu zbog liječenja”.

Ministrica Kuburović je, u izjavi novinarima u pauzi okruglog stola o uvođenju kazne doživotnog zatvora u Srbiji, dok je izricanje presude Mladiću bilo u tijeku, rekla da ne želi prejudicirati ali da “Srbija ne može biti zadovoljna radom tog suda”.

Haški tribunal je, po njezinoj ocjeni, donosio selektivne presude “kao da su srpske žrtve manje vrijedne, jer su od 82 osuđena njih 62 Srbi”.

Politički analitičar Dragomir Anđelković ocijenio je danas da cilj Haškog tribunala “nisu pravda i pomirenje u regiji, već da se srpskom narodu pripiše kolektivna krivnja za zločine tijekom rata”.

Raspravno vijeće Haškoga suda u srijedu je proglasilo zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Vijeće ga je oslobodilo krivnje za točku optužnice u kojoj ga se teretilo za genocid u šest općina istočne BiH jer je zaključilo da počinjeni zločini nisu imali obilježje genocida, ali je proglašen krivim po svim ostalim točkama optužnice.

Nepravomoćna haška presuda bivšem zapovjedniku vojske bosanskih Srba generalu Ratku Mladiću za zločine u BiH druga je, nakon one bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, u kojoj nije prihvaćena teza tužiteljstva da su sudionici udruženog zločinačkog pothvata bili i visoki srbijanski dužnosnici.

Optužnice protiv Mladića i Karadžića za genocid i druge zločine u BiH sadržavale su iste članove udruženog zločinačkog pothvata. Uz pripadnike političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba, među kojima su bili Mladić, Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Nikola Koljević, optužnica je navodila i bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, dužnosnike srbijanske službe državne sigurnosti Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, vođu paravojnih postrojba Željka Ražnatovića Arkana i vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja.

Prema sažetku presude Mladiću, koji je u srijedu u Haagu pročitao sudac Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Alphons Orie, iz sudioništva u udruženom zločinačkom pothvatu ‘otpali’ su Milošević, Stanišić, Simatović, Arkan i Šešelj, a na samo dva mjesta spominju se veze sa Srbijom, odnosno da je “on (Mladić) bio u izravnom kontaktu s članovima vodstva Srbije i članovima glavnog stožera vojske Savezne Republike Jugoslavije kako bi osigurao da se zadovolje vojne potrebe VRS”.

 Marijan Knezović, mladi hrvatski intelektualac i čest sugovornik hrvatskih medija za pitanja Bosne i Hercegovine, nakon nedavne izjave vodstva bošnjačke SDA, za Direktno je objasnio pozadinu agresivne politike Bakira Izetbegovića i njegove stranke prema Hrvatima te zbog čega im smeta gradnja Pelješkog mosta. 

Knezović objašnjava kako su izbori u BiH i promjena izbornog zakona glavni uzrok zbog kojeg SDA i Bakir Izetbegović napadaju Hrvate te da nema priče o izbornom zakonu Izetbegović i SDA ne bi dizali toliku prašinu.

“Ova agresivna i lažna kriminalizacija Hrvata u BiH u biti je pokušaj da se međunarodnoj zajednici nametne ideja kako su Hrvati klerofašisti i nacionalisti koje se ne bi smjelo favorizirati u izbornom zakonu. To bošnjačka strani radi zadnjih dvadeset godina. Kad god Hrvati zatraže da se institucionalno riješi bilo koji problem, oni krenu s pričom kako su Hrvati bili agresor u BiH, kako smo etnički očistili muslimansko stanovništvo i zbog toga ne smijemo dobiti vlastitu izbornu jedinicu iako je teritorij Herceg Bosne jedini na kojem i danas imamo multinacionalne gradove te je jedini bez masovne grobnice u BiH”, objašnjava Knezović.

Presuda Haaškog tribunala postat će Bošnjacima dodatno oružje, smatra Marijan Knezović i dodaje kako će se do kraja godine Haaška šestorka vjerojatno vratiti doma. Ali Bošnjaci i njihovi predstavnici, kakva god presuda bila, trudit će se okrenuti je u svoju korist.

“Ako bude oslobađajuća onda je lako predvidjeti kako će govoriti – da je takva zbog pritiska Andreja Plenkovića, Dragana Čovića, Europske unije ili njegove veze s Angelom Merkel i slično te će se pozivati na prvu, nepravomoćnu presudu. Ako, ne daj Bože, presuda potvrdi onu prvu nepravomoćnu, to će Bošnjaci iskoristiti kao dodatni pritisak na Hrvate i dodatno nas okarakterizirati kao nacionaliste i fašiste koji ne smiju imati svoju izbornu jedinicu i pravo birati svoje predstavnike. Oni to rade zadnjih 20 godina na isti način, uz nažalost prešutnu ili donedavno eksplicitnu podršku međunarodne zajednice”.

Knezović objašnjava da je potreban konsenzus kako bi Hrvati dobili svoju izbornu jedinicu. “I dok su Srbi voljni pomoći zbog svojih ali i zajedničkih interesa, to nije dovoljan broj glasova. Tek kad EU preko svog visokog predstavnika uputi jasnu poruku političkom Sarajevu, neće doći do promjena. Na kraju krajeva, to bi trebao biti i posao visokog predstavnika, inzistiranje na pravednosti, a ne na tlačenju”, rekao je Knezović i dodao kako je u BiH nametnuto više od 200 amandmana na ustav te kako većina njih nije niti izglasana u Parlamentu već ih je nametnuo visoki predstavnik uz pomoć svojih diktatorskih ovlasti.

“Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown nametnuli su amandmane koji su zakočili Bosnu i Hercegovinu na njezinom putu prema pravednom i multikulturalnom društvu. Upravo zbog njih, koji lijepo izgledaju na papiru, ali u praksi favoriziraju bošnjačku stranu i omogućavaju im dirigiranje izbornog tempa, mi ne možemo birati svoje predstavnike. Da se Hrvati, Srbi i Bošnjaci dogovore oko izbornog zakona, opet bez odobrenja Valentina Inzka, neće se promijeniti ništa. Upravo je u tome sva tuga i žalost međunarodne zajednice i njezine uloge u BiH. Govorilo se kako će doći da ‘pomognu’, a zapravo već desetljećima odmažu miru i stabilnosti BiH. Nekad se čini kako je međunarodna zajednica učinila sve da BiH ne postane suverena država, i sve to dok su govorili kako su tu da od BiH naprave državu”, kaže Knezović i dodaje kako Europska unija preko Visokog predstavnika može inzistirati na izbornom zakonu, ali to ne želi napraviti kako visoki predstavnik ne bi izgubio 50 posto podrške u BiH, jer je drugu polovicu, Srbe i Hrvate, davno izgubio.

Izetbegovićevo neslaganje oko izgradnje Pelješkog mosta napad na Hrvate u BiH

Knezović smatra kako Izetbegovićevo neslaganje oko izgradnje Pelješkog mosta i pokušaj stopiranja njegove gradnje nije usmjeren samo na Hrvatsku.

“To je opet napad i na Hrvate u BiH kojima je izgradnja Pelješkog mosta u strateškom interesu i koji bi mogao postati gospodarska žila kucavica za Hrvate u BiH u kontekstu vanjskotrgovinske razmjene s južnim dijelom Hrvatske. U isto vrijeme to je pokušaj ucjene Vlade Republike Hrvatske kako bi odustala od potpore promjene izbornog zakona u BiH kao i drugih gorućih pitanja, zauzvrat za neometanu gradnju”, smatra Knezović i dodaje kako je taj pokušaj SDA unaprijed izgubljena bitka jer unatoč nekim izjavama iz EU, most će kad – tad biti izgrađen.

Knezović je za kraj dodao kako bošnjačka strategija nije protjerati Hrvate iz BiH, već održavati status quo zbog kojeg Hrvati – polako ali sigurno – raseljavaju sami sebe, na što hrvatski političari zasad nemaju dovoljno snažan odgovor.