Bušenje na Sjevernom polu kao izazov globalnom zatopljenju

Mnogo je kritika iz ekoloških krugova na vlast Baracka Obame koja je dopustila Shellu bušiti u Artičkom krugu. Ipak, artička politika američke administracije vrlo je važna, Naime, Obama, koristeći svoje vodstvo u Artičkom vijeću, pokreće ofenzivu, na marginama sastanka klimatskih zagađivača, protiv povećanja zagađenja na polu zbog rizika topljenja leda na Sjevernom polu, piše Keith Johnson

Budući  je Obama ovoga ljeta Shellu otvorio aljaško  Čukotsko more za bušenje, zaštitari okoliša ga prozivaju zbog izjava kako će borba za okoliš biti jedno od njegovih prioriteta. Istraživanje nafte i plina na Artiku predstavlja, ne samo opasnosti lokalnoga tipa zbog izlijevanja nafte i plina, nego pogoršava korištenje fosilnih goriva koja uzrokuju klimatske promjene. Obama je krajem svibnja jodgovarao na ljutita pitanja twitter sljedbenika o tome pitanju.  Ukoliko sama promjena klime pomaže otopiti led, Obama i Kerry kažu kako imaju plan jeftinog i laganog eksploatiranja koje će usporiti stopu zatopljenja na Sjevernom moru. Uključivat će međunarodni napor obuzdavanja emisija čađe i metana koji pokreću povećanje tempperature. Dok se svi bore protiv CO2, spomenuta zagađenja sudjeluju sa više od 40 posto u globalnom zatopljenju. Upravo su zato klimatski znanstvenici, posljednjih godina počeli razmatrati neposredne koristi od rješavanja tih segmenata zagađenja te su sada u središtu pozornosti.

Na početku svoga dvogodišnjeg predjedanja  Artičkim vijećem Kerry je u prvi plan stavio borbu protiv čađe te poželio postizanje dogovora za obuzdavanje emisije čađe i metana, osobito na Artiku. “Arktičko vijeće može učiniti mnogo protiv klimatskih promjena, posebno po pitanju čađe. Čađa je jača i do 2000 puta od CO2”, rekao je Kerry krajem travnja.

Ekolozi koji su se razjarili odlukom o bušenju koju je dobio Shell, sada aplaudiraju usredotočenju na druge klimatske zagađivače. Jer, novi će fokus, izgledno, otrgnuti značajan komad zagađenja i prije postizanja sporazuma o ograničenju CO2, koji je najveći pokretač globalnog zagrijavanja.  “Ako možete to učiniti temeljito, možete napraviti značajnu intervenciju u stopu zatopljenja, te kupiti vrijeme”,  rekao je Rafe Pomerance, bivši dužnosnik State Departmenta koji radi s organizacijama za zaštitu okoliša.  Ulaskom u područje zemalja najodgovornijih za emisiju čađe mogli bismo dovesti do opipljivijeg napretka u snižavanju globalne temperature.  “Ako to učinimo sada, možemo dobiti ne samo prednost usporavanja zatopljenja Arktika, nego bismo imali priliku smanjiti krivulju povećanja temperature na globalnoj razini” , rekao je za FP.

Neće to biti dovoljno za zaustavljanje globalnog zatopljenja, još je uvijek potreban sporazum o ograničavanju emisija CO2, a to je glavni cilj klimatskog summita u Parizu. Zapravo, istraživanja pokazuju kako zaustavljanje emisija ugljika i metana bez smanjenja emisije CO2, neće ponuditi veću korist, no to je dobar početak. Fokus administracije na suzbijanje čađe i druge zagađivače u Artičkom vijeću mogao bi više nego nadoknaditi odluku o dodjeli bušotina Shellu. Cijelo je područje neopravdano osjetljivo na lokalne emisije čađe i metana koji dolaze od europskog dizela, ali i bušenja nafte i plina sjeverno od artičkog kruga, u Rusiji.

Novi ugovori Artičkog vijeća značili bi smanjenje čađe iz dizelskih motora i smanjenje sagorijevanja nafte i plina na platformama. Shell je, primjerice, pristao ograničiti emisije iz motora u opremi te ograničiti emisije prljavih goriva, kako bi dobila odobreja za daljnja bušenja. Novi dogovori morat će se graditi između američke agencije za zaštitu okoliša i Rusije. Sada, kada je sve više eksploatacije na Sjevernom polu, ovakva suradnja bila bi ključna za borbu protiv globalnog zatopljenja.

 

 

You may also like

0 comments