Brodić: Nitko vam neće dati svoj novac bez profita idodane vrijednosti

HKR-ovi sugovornici bili su akademik Mirko Zelić, bivši član uprave Ine, Predrag Sekulić, glasnogovornik Stožera za obranu rafinerije u Sisku, i Ivan Brodić, glavni urednik mrežne stranice Energy Press.
Govorilo se o uvrštenju u dnevni red Sabora izmjena Zakona o INA-i zbog usklađivanja s europskim pravom. O optužbama oporbe da INA-u predajemo u ruke Mađara, o rafineriji Sisak te o rezervama nafte, plina, ali i energetskoj suverenosti

Sekulić je podsjetio da su prethodne dvije vlade pokušale izbjeći ovu poziciju.

S „Smatram da se i danas moglo izbjeći i postići puno više u pregovaranju za samu Inu i energetsku neovisnost Republike Hrvatske, a s izmjenama Zakona o privatizaciji Ine bojim se – ono što smo rekli i prije Božića kad smo sve saznali – da će se ići na prodaju daljnjih 19 posto dionica Ine”, rekao je te podsjetio da je Darko Horvat – i kao ministar u vladi Tihomira Oreškovića – zagovarao ovakvu poziciju. Rafinerija Sisak je ‘točka na i’ kompletnog procesa istraživanja, pripreme, proizvodnje, transporta i prerade nafte

Izjava o otkupu INA-e je predstava za javnost, koju je premijer Plenković morao dati nakon što smo izgubili arbitražu u Švicarskoj o upravljačkim pravima. Međutim, unutar Europske unije, ali i prema pravilima tržišne ekonomije, vrlo je teško prihvatljivo da bi vlast otkupljivala bilo kakvu tvrtku izlistanu na burzi novcem poreznih obveznika. Ina ima svoje vlasnike, ona je burzovna kompanije. Legitimno je pitanje zašto nije nađen strateški partner? Čini mi se kako interesa za INA-u pravoga nije niti bilo. Spominjao se Rosnjeft, ali je ispalo da sui z Rosnjefta to demantirali, spominjao se američki fond, koji se ne bavi ugljikovodicima, koji je htio dati novac za INA-u, upravljati, a nakon tri godine obvezno prodati državi uvećano za premiju. Realna je situacija to da MOL upravlja INA-om, realno je to da bi takva situacija bila i bez, za neke suspektnog ugovora o upravljačkim pravima, jer s obzirom na broj dionica koji ima te s obzirom na to da se nikada na skupštini ne pojave sve dionice, on ima kontrolu nad kompanijom. Dosadašnji zakon o INA-I je bio posve dovoljan. Zabranjivao je prodaju 25 posto plus jedne dionice što vam daje sigurnost kako se ime neće mijenjati, neće se mijenjati sjedište, a procesi se rješavaju unutar hrvatskog državnog prava, rekao je Brodić

Akademik Zelić je poručio da do privatizacije uopće nije trebalo doći jer Ina je mogla samostalno opstati u hrvatskim rukama. Trebalo je samo više želje svake vlade koja je samo trebala više štiti interese Ine, a time bi se štitio prosperitet, interes i razvoj države. Danas u svijetu nema vlade koja ne štiti svoje energetske izvore i bdije nad njima.

Da tako nije bilo u Domovinskom ratu, pitanje je kako bi rat završio, podsjetio je kao i to da Ina još uvijek ima zaliha što se tiče vlastite proizvodnje kao i ukupno šest polja koncesije u Siriji koja nas čekaju – tamo imamo blizu milijardu i pol zaređenih dolara od naše proizvodnje.

Slično je i u Iranu s nekoliko novih otkrivenih naftnih polja – nastavio je u istom tonu – gdje se zapadne kompanije bore rukama i nogama da dobiju koncesiju Iranci im ne daju, a zovu Inu. To je šansa za nas – tim više što bi Ina trebala platiti, mislim, 38 milijuna dolara jer nije izbušila bušotinu na mjestu jedne koncesije, ali oni su poručili da im se ne trebaju vraćati novce. „Samo se vratite i nastavite istraživati, odnosno opremati i razrađivati naša polja”, tvrdi akademik.

Na pitanje zašto država ne prekine sve odluke o INA-i do pravomoćnosti presude Sanaderu i Hernadiju, Brodić je rekao kako kompanija izlistana na burzi mora živjeti svoj život. Naime, nekima je suspektno kako su preuzeta upravljačka prava, iako je arbitražni sud utvrdio kako korupcije nije bilo, no nama nije suspektno kako su kupljene dionice. Mi smo arbitražu forsirali kao država bez obzira na mogućnost dogovora s partnerom.

Na pitanje gdje griješimo, urednik portala EnergyPress.Net je dao do znanja kako mi kao država griješimo u forsiranju arbitraža. U dijaspori, ali i općenito, osim nekih emotivnih izjava, vrijedi pravilo Samo ne Hrvatska. Radi se o tome da hrvatska administracija, hrvatska politika i dominantne političke strukture su dominantno usmjerene protiv svih investicija u ovu zemlju. Ili da budem plastičniji: Hrvatska politika i dominantne političke strukture žele strane investicije samo tako da one budu bankomat za njihove interese. A bilo tko tko dolazi, želi zaraditi, logika je kapitala profit i dodana vrijednost.

Dodao je kako ne zna niti jednu razvijenu zemlju u svijetu u kojoj postoji naftna kompanija koja je dominantno u državnom vlasništvu, ako ne upravlja infrastrukturom. Mi smo prilikom privatizacije INA-e izdvojili infrastrukturu u Janaf i Plinacro. Brodiću se čini kako bi INA-u trebalo prepustiti tržišnim i burzovnim kretanjima, a kao svaka zemlja imamo prostora intervenirati ako dođe do kataklizme.

Ovaj sveučilišni profesor priliku za ulaganja vidi u hrvatskoj dijaspori koja se sama nudi spremna za ulaganje u naše gospodarstvo. Također, nisu potrebne nikakve ekspertize inozemnih stručnjaka o našim procesima u naftnom rudarstvu jer one njemu poznate uvijek su bile 80 posto rad hrvatskih stručnjaka i pameti, a stranci bi dali tek završnu formu i popisali sve. Naši stručnjaci daleko više znaju.

No, Zelića ponajviše smeta da ne dokazane rezerve, već potencijalne – ugljikovodika s više od 900 milijuna tona nafte i 70 milijardi kubika plina – ne iziskuju potrebu opstojnosti rafinerije, jer rafinerija nije izolirani otok.

Nadovezao se Brodić rekavši kako INA nije dominantni istraživač niti na Jadranu, niti u Panoniji niti u Dinaridima. Natječaji su tržišni te ne možemo govoriti o tome da bi netko kroz INA-u namjerno raubao naša polja. Priča o raubanju, loptica je na strain države, u rukama onoga tko daje koncesije.

Ivan Brodić je kazao kako je zatvaranje rafinerije u Sisku, nakon propasti željezare tragedija, ali pažljivo je čitao novu strategiju INA-e do 2030. Godine koja je usklađena sa strategijom relativnog većinskog vlasnika INA-e. U Sisak se namjerava dovesti polietilenska industrija te biorafinerija, te industrijsko sjedište. Sve ovisi o administrativnim dozvolama. I inače, loptica u takvim slučajevima je na strain države, ona je trebala fiskalnim i drugim neintervencionističkim politikama u Sisak privući investicije i time osigurati zaposlenost u tom kraju. Jer teško će itko prisiliti privatni capital da održava nešto što je njemu neprofitabilno.

„Rafinerija Sisak je ‘točka na i’ kompletnog procesa istraživanja, pripreme, proizvodnje, transporta i prerade nafte. To znači ako se rafinerija Sisak gasi, onda se odustalo praktički od istraživanja i obnove rezervi, a ja ću napomenuti; mađarski MOL je obnovio sve svoje rezerve i u Mađarskoj i u koncesijama u inozemstvu, samo u Ini nije obnovio rezerve. To je problem. To je ključni problem, samo o tome nitko ne govori”, naglasio je za HKR akademik Zelić.

Brodić je zaključio kako nitko pametan ne bi zatvarao postrojenja koja donose profit, ali i to kako ne možemo govoriti o neprijateljskom preuzimanju INA-e od strane MOL-a jer je MOL vrlo legalno i legitimno došao do svojih dionica. U nacionalnom bi interesu bilo ostvariti ono što je bilo na stolu u vrijeme Oreškovićeve vlade, a to je dokup 19 posto dionica INA-e od strane MOL-a. Blagotvorno bi bilo, rekao je Brodić da netko preuzme, MOL ili drugi strateški partner, natpolovični paket dionica kompanije.

Pogledajte video

You may also like

0 comments