Boris Nemcov, prototip sudbine ruskog oporbenjaka

Boris Nemcov (r. 1959.) bio je briljatni fizičar, doktorirao je već s 25 godina, ali više od fizike privukla ga je politika. Uoči raspada Sovjetskog Saveza, 1990. izabran je u Vrhovni sovjet, odnosno parlament SSSR-a. Poslije je izabran za guvernera Njižnjeg Novgoroda.

Mladog političara zapazio je prvi predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin i imenovao ga za prvog potpredsjednika vlade, zaduženog za energetiku i monopole. To je bilo važno i utjecajno mjesto koje su mnogi željeli, pa su o Njemcovu počeli širiti glasine kako se pretjerano zbližio s oligarsima koji su se tijekom tranzicijskih godina pod sumnjivim okolnostima dočepali ruskih energetskih kompanija. Boris Jeljcin je čak neko vrijeme razmišljao da Nemcova imenuje za svog nasljednika, ali se ipak odlučio za šefa Federalne sigurnosne agencije (bivši KGB) Vladimira Putina. Nemcov je u kolovozu 1998. smijenjen, a kada je Putin preuzeo vlast otišao je u oporbu.

Kao član Liberalne stranke (desnica) 1999. izabran je u Dumu gdje se istaknuo žestokim kritikama vlade. Poslije je pokušao biti kandidat ujedinjene oporbe na predsjedničkim izborima 2007., ali se razjedinjena i podijeljena oporba nije mogla dogovoriti o zajedničkom kandidatu. Sljedeće godine (2008.), s bivšim svjetskim šahovskim prvakom Garijem Kasparovom osnovao je oporbeni pokret Solidarnost.  Posljednjih godina počeo je gubiti utjecaj u redovima oporbe. Na pozornici se pojavio novi naraštaj oporbenjaka koje predvodi odvjetnik Aleksej Navalni, 17 godina mlađi od Njemcova. Upravo je Navaljni zamislio veliki prosvjedni skup koji se trebao održati u Moskvi 1. ožujka.

Nazvan Rusko proljeće, skup je trebao biti javni izraz nezadovoljstva načinom na koji Kremlj upravlja gospodarskom krizom koja je pogodila Rusiju zbog zapadnih sankcija i dramatičnog pada cijena nafte. Navalni je uhićen i po kratkom postupku 19. veljače osuđen na dva tjedna zatvora zbog pozivanja na javni skup koji (tada) još nije bio odobren. Zato je dan uoči prosvjeda Nemcov sam bio gost neovisne radijske postaje Eho Moskve i pozvao Moskovljane na prosvjed.  Nakon toga je s djevojkom Anom Durickajom večerao u raskošnom restoranu u luksuznoj robnoj kući GUM na Crvenom trgu, nasuprot zidina Kremlja. Par je zatim pješke krenuo prema luksuznom stanu Borisa Nemcova, udaljenom manje od kilometar. Na mostu, oko 23,15, dočekao ga je ubojica i iz blizine s leđa u Nemcova ispalio 4 metka velikog kalibra, najvjerojatnije iz pištolja Makarov koji je desetljećima bio službeni pištolj sovjetske vojske i policije.

Makarov je zapravo poboljšana inačica njemačkog pištolja Walther PP koji se počeo proizvoditi 1935. Rusi su svoj Makarov počeli proizvoditi 1949., a licencno se proizvodio i u nekim drugim državama sovjetskog bloka. Stručnjaci tvrde da je Makarov pouzdan, ali neprecizan. Policija je na mjesto zločina stigla nakon 13 minuta i ondje zatekla samo Anu Durickaju. Mlada, 23-godišnja Ukrajinka predstavlja se kao glumica i manekenka, ali se nitko ne može sjetiti niti jedne njezine uloge. U Kijevu je studirala bibliotekarstvo i bila na nekim snimanjima za anonimne modne agencije. S Nemcovim je bila u vezi posljednje četiri godine.

U jednom od prvih priopćenja ruska policija je navela da ne isključuje ni mogućnost da je ubojstvo posljedica nesređenih međuljudskih odnosa.  Njemcov je, naime, imao veoma burni ljubavni život. S tri žene ima četvero djece. Iako se službeno nikada nije rastao sa suprugom Raisom, s kojom je u braku 20 godina, Njemcov je mijenjao partnerice. Sa suprugom ima kćerku, s TV voditeljicom i partijanericom Jekaterinom Odincevom ima sina i kćerku, a sa svojom bivšom tajnicom Irinom Koroljevom ima kćerku. Njemcov nikada nije krio svoj višestruki obiteljski život, a za 50. rođendan sve svoje žene i djecu okupio je za istim stolom.

Oporba tvrdi da je pravi cilj ovih podataka koji su „procurili“ iz policije skretanje pozornosti i diskreditacija ubijenog političara. Kažu, koja bi to majka naručila ubojstvo oca svoje djece?  Nemcov je nominalno bio pravoslavni kršćanin, ali je podrijetlom Židov, pa se istražuje i mogućnost da su atentat izveli islamisti zbog potpore koju je Njemcov iskazao francuskom satiričkom tjedniku Charlie Hebdo i zbog koje je primio prijetnje. Neovisni sigurnosni stručnjaci pogledali su jedinu javno dostupnu snimku sa sigurnosne kamere koja je zabilježila atentat i zaključili kako je riječ o vrhunski uvježbanoj ekipi. To ne mogu biti „prolupali“ ruski nacionalisti, kažu eksperti, a ni pripadnici organiziranog podzemlja, nego ljudi koji su završili obuku za specijalce.

Na snimci se, nažalost ne vidi ključni trenutak, kada ubojica puca u Nemcova, jer je upravo tada prošla ralica koja je zaklonila pogled. No kako je riječ o neposrednoj okolici Kremlja, stručnjaci vjeruju da istražitelji imaju mnogo više snimaka s više kamera.  Iako oporba prstom upire u Kremlj, potpuno je nevjerojatno da bi naručitelj ubojstva bio Vladimir Putin. On je zapravo posljednji koji bi to mogao učiniti. Oporba, Nemcov, Navalni i drugi Putinu zapravo nisu nikakva realna opasnost. Njihove su političke skupine i stranke malene, neregistrirane i bez većeg utjecaja na javnost, ma kako god se zapadne televizije trudile pokazati suprotno.

Vladimira Putina podržava 80 posto ruskih birača. Istodobno, 80 posto ispitanika nije imalo pojma da su u nedjelju 1. ožujka u Moskvi planira veliki prosvjedni skup oporbe. Samo 27 posto Moskovljana čulo je da će se u njihovom gradu održati nekakav skup. Kremlj govori o provokaciji kojoj je cilj destabilizirati Rusiju, a Putin je obećao poduzeti sve kako bi se počinitelji otkrili i priveli pravdi. Komunisti govore o provokaciji kojoj je za cilj izazvati proturusko raspoloženje u svijetu, a neki vladi bliski analitičari misle da je riječ o sukobu unutar oporbenjačkih skupina.

U Rusiji je posljednjih godina ubijeno više novinara i javnih osoba koje su izražavale nezadovoljstvo Putinovom vladavinom. Novinarka Ana Politkovskaja (48) istraživala je kršenja ljudskih prava u Čečeniji. Ubijena je pred svojim stanom u Moskvi. Novinarka Natalija Estemirova (50) nastavila je posao koji je počela Politkovskaja. Oteta je u Groznom i smaknuta. Odvjetnik za ljudska prava Stanislav Markelov (34) i novinarka Anastazija Baburova (25) ubijeni su nakon konferencije za novinare. Pronađeni su i osuđeni samo neki počinitelji, a nikada nije otkriven i priveden ni jedan naručitelj ubojstava. Mnogi strahuju da će tako biti i ovoga puta.

You may also like

0 comments