Kao novi predložak Vlada koristi rješenje kakvo je za isti problem razvila Poljska Nakon zbunjujućih informacija o tome kako će se izvesti konverzija kredita u švicarskim francima, nešto jasniju sliku o tome nudi prvi nacrt izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na nekoliko stranica izradilo Ministarstvo financija. Premda su svi prijedlozi i dalje podložni promjenama, prema dostupnim informacijama, pet je osnovnih članaka kojima se definira proces konverzije.

Glavni među njima glasi da se iznos početno odobrene glavnice konvertira po tečaju “na datum isplate kredita”. Iz toga proizlazi da je Ministarstvo financija još jednom promijenilo mišljenje o tome hoće li se pri konverziji kredita iz franka u euro koristiti početni ili tržišni tečaj. Razlog tome, čini se, je potpuna tehnička nepripremljenost. Na kraju, oni koji rade na izmjeni zakona su shvatili da je zamisao o tržišnom tečaju malo komplicirana pa su se odlučili za jednostavnije rješenje, po uzoru na poljski zakon.

Sljedeći članak govori da će se, umjesto početno ugovorene kamatne stope, primjenjivati ona koja je vrijedila za kredite u eurima. Nakon toga će se izračunati dio glavnice za otpis duga, a zakon utvrđuje i to da više neće vrijediti početno utvrđeni plan otplate kredita. Za preostali dio konvertirane glavnice u eurima banka će sastaviti novi otplatni plan, s kamatom za euro kredite i po tečaju na dan konverzije. Učinak te operacije, prema sadašnjim procjenama, trebao bi biti smanjenje glavnice, u prosjeku oko 30 posto, a rate kredita mogle bi biti smanjene oko osam posto. No, ostalo je još mnogo neriješenih pitanja i dvojbi, pa je moguće da će sadašnji Zakon o potrošačkom kreditiranju doživjeti i veće izmjene nego što se na početku mislilo, piše Jutarnji list.

Jedna od dvojbi je obuhvat, pa je aktivist i dužnik u francima Goran Aleksić pozvao Vladu da uključi i one koji su već otplatili kredit. Vrlo je moguće da će njegov prijedlog naići na razumijevanje jer je riječ o 20-ak tisuća ljudi, a Vladi je trenutačno važan svaki glas. Na taj način u operaciju bi bilo uključeni svi oni koji su se ikad zadužili u francima, oko 72.000 potencijalnih glasača. Radikalno rješenje za koje se Vlada odlučila, bez ikakvih socijalnih kriterija, ne samo da nije moralno i pravedno, nego nosi i brojne rizike, s moguće dramatičnim posljedicama. Za početak, procjenjuje se da će zakon biti vrlo teško tehnički provesti, među ostalim jer postoje različite vrste kredita, a definicija izračuna kamatne stope sve donedavno nije ni postojala.

Ne može se isključiti ni mogućnost da u doglednoj budućnosti padne tečaj franka, a porastu rate u eurima svima, bilo zbog slabljenja tečaja kune ili rasta euribora. Isto tako, ukupan trošak konverzije za banke sada se procjenjuje na više od sedam milijardi kuna. U iduće dvije godine radit će samo da bi pokrile taj gubitak, što znači da će proračun ostati bez oko 1,5 milijardi kuna koje su uplaćivale kao porez na dobit. To što banke neće uplati novac u proračun znači da će taj iznos platiti drugi, bilo kroz dodatne poreze ili smanjenje prava. Naposljetku, postoji i mogućnost da proračun plati cjelokupan trošak banaka od oko sedam milijardi kuna. Prilično zatečene rješenjem Vlade, banke su se proteklih dana držale prilično suzdržano. Tek je HUB izrazio zabrinutost da bi trošak “na kraju mogli platiti porezni obveznici”. U tom slučaju, kaže jedan bankar, moglo bi se za nekoliko godine otvoriti i pitanje kaznene odgovornosti onih koji su Republici Hrvatskoj nanijeli štetu veću od sedam milijardi kuna.

S obzirom na to da su banke i dosad samo prijetile tužbama do kojih nikad nije došlo, mnogi smatraju da ni ovaj put neće ući u rat s državom. Međutim, u financijskim krugovima može se čuti da traju intenzivne konzultacije s bankama majkama koje će na kraju odlučiti što učiniti. Činjenica da se hrvatska Vlada odlučila za drastičnije rješenje od ijedne države mogla bi biti kap koja će preliti čašu.

Prema riječima pravnog stručnjaka Miljenka Giunia, banke imaju na raspolaganju dvije opcije: zatražiti od Ustavnog suda da utvrdi je li zakon u skladu s Ustavom te tužiti državu pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu. U oba slučaja presude bi vjerojatno išle u korist banaka. No, hoće li se one odlučiti za tužbu, kako kaže Giunio, “ovisi o tome koliko su očajne”.