Intenzivno razmišljam o članku filozofa Predraga Šustara, novog ministra znanosti i obrazovanja u Vladi RH o Bogu kao dizajneru svijeta i ograničenjima koje znanost nameće.
Apsolutno zaključenih (da ne kažem zaključanih) teorija nema. One su sve na kušnji i o njima se može i treba raspravljati kako bi se postavile na vjerodostojnije temelje, kako znanstvene teorije, tako i one neznanstvene teorije, koje nisu prošle znanstvenu kušnju. U znanstvenoj raspravi se nude konkretni provjerljivi i mjerljivi argumenti i varijable, logično dosezive, koje zrcale objektivnu stvarnost. Izostanak istog izostavlja i samu znanost, i ostavlja samo raspravu – koja opet, u jednom momentu, kad se počne implementirat znanstveni okvir rasprave, može pretvoriti u znanstvenu raspravu, ali do tada je isključivo redovna rasprava i kao takvu je moramo shvatiti i tumačiti.
Redovna neznanstvena rasprava se može događati i u znanstvenim institucijama, prvenstveno kao fiktivni protivnik postojećih znanstvenih teorija – s kojim ih može dodatno osnažiti ili ih, nudeći konkretne objektivno postavljene provjerljive i mjerljive argumente, rušiti. I da zaključim – uvijek je ugodnije raspravljati s nekim s kime se ne slažemo, bar u nekom segmentu rasprave, jer sa sebi identičnim stajalištima samo zrcalimo sebe, dokazujemo ego kako nas tako i našeg sugovornika, no nema napretka, izostaje nužno potrebno propitivanje i razvoj, kako naš osobni tako i potencijalni društveni. Onaj tko ne propituje sebe, svoj stav i ideje, niti se razvija niti napreduje.
*Mišljenje je objavljeno na FB profilu prof.dr.sc. Gorana Bandova, pravnika i politolog, izvanrednog profesora i prodekana Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, međunarodnog stručnjaka za međunarodno javno pravo i međunarodne odnose.
