Aleksandar Vučić potvrdio je na nedjeljnim srbijanskim predsjedničkim izborima svoj neupitni položaj jedinog “vladara” Srbije.
U Srbiji je oporba odavno razmontirana i tek ovaj poraz mogao bi pokrenuti ponovno slaganje prorijeđenih opozicijskih redova. Na izbore je izašlo oko pola registriranih birača i upravo to pokazuje kako postoji veliki potencijal za konkurenciju Vučićevoj Srpskoj narodnoj stranci. Ipak, oni će se za svoj položaj morati boriti protiv snažne stranke i njihovog neupitnog lidera, u trenutku kada su medijske slobode izrazito niske. Do konsolidacije političkih takmaca Vučić će imati sve poluge vlasti u zemlji. To s druge strane ne znači da on neće voditi svakodnevni verbalni rat sa oponentima. Na svaku kritiku Vučić je i do sada odgovarao “pucajući iz svega raspoloživog”. Za njihovu demokraciju ovo može biti i presudno dobar trenutak, jer se Vučiću može suprotstaviti samo izuzetno kvalitetan protivnik. Morat će graditi stranku ispočetka, a tako su uostalom krenuli i nekadašnji Nikolićevi naprednjaci, odmetnuvši se iz Šešeljevog haaškog zagrljaja.
Tomislav Nikolić je definitivno najveći gubitnik ovih izbora. Izgubio je položaj, izgubio je stranku, a i javno je ponižen, između ostalog i u trenutku kada je njegov vlastiti sin dao podršku kandidaturi Aleksandra Vučića.
U odnosu s Hrvatskom, pobjeda Vučića trebala bi relaksirati odnose. Kako su izbori gotovi nema više potrebe za medijskim nadmudrivanjem, izvrtanjem svih događaja u Hrvatskoj za potrebe tamošnje dnevne politike. Novi je predsjednik prije godinu dana s Kolindom Grabar Kitarović potpisao Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja. U normalizaciji odnosa sa srbijanske strane najveći je uteg bio Tomislav Nikolić koje je bio posve nespreman i nezainteresiran za unaprjeđenje odnosa.
Aleksandar Vučić je nekadašnji šešeljevac, koji je iza sebe ostavio izjave kakve su bile karakteristične za nacističke i fašističke dužnosnike iz vremena Drugog svjetskog rata. Kao što su se i komunisti diljem bivšeg istočnog bloka reformirali i predstavili u novom demokratskom svjetlu, tako je i Vučić promijenio retoriku. I jednako kao i reformirani komunisti, niti on ne podnosi podsjećanje na zapravo relativno blisku prošlost. Kod današnjeg Aleksandra Vučića ne vide se pretenzije prema Hrvatskoj, a čini se kako je daleko bolji sugovornik i za budućnost Bosne i Hercegovine od svojih prethodnika.
Srbija je sada isključivo u njegovim rukama, a obzirom da je i u Hrvatskoj vlast napokon usklađena u djelovanju i s Pantovčaka i Markovog trga, vrijeme je za ozbiljno rješavanje svih otvorenih pitanja. Osim međusobnih odnosa, važno bi bilo stabilizirati i Bosnu i Hercegovinu. Sigurno je da se nalazimo u najpovoljnijem trenutku za to nakon više godina. Stoga, iako bi se manje upućenom promatraču činilo kako izbor Vučića, zbog nedavne izborne retorike prvenstveno od članova njegove vlade može odvesti jugoistok Europe u novi deterioraciju, zapravo se radi o predahu “zaoštravanja”, koji treba brzo iskoristiti, prenosi Direktno.hr.
