Ankica Mamić: Kako bismo krenuli naprijed moramo prestati javno smatrati ničijim

Financijska revizija poslovanja javnih ustanova u kulturi šokira, ali s druge strane ne predstavlja ništa neočekivano u društvu u kojem su kriteriji i odnos prema javnom novcu duboko poremećeni. Više od pola ustanova obuhvaćenih revizijom nije dobilo pozitivnu ocjenu, jer se novac poreznih obveznika, naš novac, trošio suprotno ugovorima, zakonima ili bolje rečeno suprotno zdravoj pameti.

Tako su si naši kulturnjaci isplaćivali plaće više od propisanih kolektivnim ugovorima, davali u zakup poslovne prostore bez javnog natječaja, sklapali autorske ugovore duže nego je dozvoljeno. Većina ustanova isplaćivala je stimulativni dio plaća bez jasno utvrđenih kriterija, a bez primjene propisanih postupaka javne nabave u 2013. godini nabavljeno je roba i usluga u vrijednosti 13,9 milijuna kuna!

Eto, tako se već godinama radi u javnim ustanovama i tko je odgovarao i kada? Možemo li si mi u privatnom sektoru ovakvo nešto zamisliti? Tko je odgovoran za nekontrolirano trošenje javnog novca u kulturi? Pisala sam o tome da je kriza u kulturnom sektoru izazvana činjenicom da niti u kulturi, kao ni u gospodarstvu nemamo dugoročne ciljeve pa niti politike koje bi ih ostvarile. Kada će konačno kulturne ustanove početi ostvarivati prihode na tržištu, a ne ovisiti isključivo o proračunskom novcu? Kako se kadrovira u kulturnim ustanovama?

Po dubiozama posebno prednjači Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci koje je dobilo negativno mišljenje državne revizije. Tamo se već godinama ponavljaju nepravilnosti na koje ne reagiraju ni Grad Rijeka ni država. Danas u Saboru prozvani Oliver Frljić žestoko odgovara da ne može biti odgovoran za poslovanje kazališta u 2013. godini, što je i točno. On je naime na funkciji intendanta HNK Rijeka od rujna 2014. te tvrdi da je njegova Uprava uklonila iz poslovanja nepravilnosti i nezakonitosti. Ne preostaje drugo nego pričekati financijsku reviziju njegovog mandata. Međutim, postavila bih pitanje je li u skladu s pravilima i zakonima korištenje kazališta za privatne obračune s političkim neistomišljenicima, što Oliver Frljić često prakticira? Smije li intendant kazališta voditi ideološke ratove transparentima s pročelja kazališta? Je li to njegov posao ili je posao intendanta baviti se planom, programom, radom kazališta? Ako ga naziva apolitičkim kazalištem, zašto ga sam uporno politizira? Kreativnost u osmišljavanju poruka onima koji misle drugačije ne može mu se osporiti, ali od tog osebujnog izričaja kazalište ne može živjeti, može samo njegov ego, piše vodeća komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić na svome blogu.

Ipak, HNK Rijeka je samo kap u močvari kojom, nažalost, moramo nazvati hrvatsku kulturu. Ona preslikava duboku krizu društva kojem je potrebno resetiranje, društva u kojem se još u uvijek javno smatra ničijim pa možemo s njime kako hoćemo. Umjesto da se dijelimo na ustaše i partizane, ajmo radije na sposobne i nesposobne, poštene i nepoštene. Tako bismo mogli konačno krenuti naprijed.

You may also like

0 comments