Prije nekoliko dana šefovi diplomacije zemalja NATO-a pozvali su Crnu Goru da pristupi članstvu ovog vojnog saveza. Mnogi će reći kako je ovoj potez povučen u inat Rusiji, što i nije za osuđivati kad je Moskva jasno dala do znanja Zapadu da će se svako dodatno širenje saveza predvođenog SAD-om smatrati čistom provokacijom.
Iz NATO-a je, dakako, odmah stigao demantij te je šef saveza, Jens Stoltenberg, decidirano ustvrdio kako pozivnica Crnoj Gori nema apsolutno nikakve veze s Putinovom Rusijom, no neki diplomati su jednako jasno poručili kako je ovakav potez šalje poruku kako Moskva nema pravo veta na NATO-ovo širenje na istok. Ulazak Crne Gore u članstvo predstavljao bi prvo širenje NATO-a od 2009. godine kad se Sjevernoatlantski savez proširio na Hrvatsku i Albaniju. No kako na sve to gledaju sami Crnogorci? Odgovor smo potražili kod urednika političke redakcije podgoričkog lista ‘Vijesti’, Vladana Žugića, koji nam je približio stanje crnogorskog društva u ovom trenutku. ‘Najglasniji promotori NATO integracija posljednjih mjeseci bili su Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića i njeni mediji, poput lista Pobjeda i tzv. Javnog servisa – Televizije Crne Gore. Dakle, oni isti koji su prije četvrt vijeka isto tako gorljivo zagovarali granatiranje Dubrovnika i podržavali Miloševića i sve ono što su antieuropske vrijednosti.
Na drugoj strani su, srećom u dosta manjem broju, oni koji i danas oplakuju devedesete prošlog vijeka, koji iracionalno vole Srbiju, Vučićevu i Miloševićevu, i Putina, iako su protiv Đukanovića upravo zbog onih stvari koje ga čine sličnim ruskom predsjedniku’, kaže nam Žugić. A gdje se tu nalaze građani? Uglavnom negdje između ove dvije opcije. ‘Između ove dvije grupacije su frustrirani i osvješteniji građani koji, bez obzira jesu li za NATO ili ne, pozivnicu Crnoj Gori vide kao geostratešku odluku NATO-a, a ne kao rezultat nekih stvarnih reformi u Crnoj Gori. Stvarno je teško razumjeti odluku članica Alijanse da u svoje društvo pozove Crnu Goru u kojoj se 26 godina nije promijenila vlast jednog čovjeka i jedne partije, što je samo po sebi negacija definicije demokracije’, kaže Žugić, a prenosi Dnevnik.hr.
A posve očekivano cijela ova priča o NATO-u uvelike će utjecati i na unutarnju politiku Crne Gore, posebice na predstojeće parlamentarne izbore gdje će se fokus kampanje pomaknuti s gospodarstva i političke korupcije na upravo situaciju s NATO-m. ‘Uvertira ukazuje da će DPS i prosrpska, ili možda sada više proruska opozicija, koju predvodi Andrija Mandić pokušati voditi predizbornu NATO bitku, umjesto priče o korupciji, kriminalu, lošoj ekonomskoj situaciji… Upravo je Mandić za 12. prosinca zakazao anti-NATO prosvjed u Crnoj Gori. Između ta dva tabora, po svemu sudeći, naći će se lideri socijaldemokrata Ranko Krivokapić, građanskog pokreta URA Žarko Rakčević, Demosa Miodrag Lekić i Demokrata Aleksa Bečić. Oni će vjerojatno pokušati u prvi plan progurati priču o vladavini prava i korupciji koja je najopasnija za DPS i Đukanovića’, predviđa Žugić.
Milo Đukanović ovaj je poziv NATO-a nazvao ‘povijesnim’ za Crnu Goru i njen narod. No, teško bi se moglo reći da je crnogorski narod sve ovo doživio jednako euforično kao njegova politička opcija. Iako su neki šefovi diplomacija zemalja članica ustvrdili kako Crna Gora već itekako djeluje kao 29. članica Saveza preostaje nam vidjeti kakva će njena uloga uistinu biti.
