Iako su mnogi neskloni novom premijeru Andreju Plenkoviću bili skeptični u vezi njegove javne komunikacije, smatrajući ga tipičnim hladnim euro-birokratom čiji je stil neempatičan, ravan poput crte, bez imalo emocija i spoznaje o hrvatskoj stvarnosti, na današnjem Aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru dokazao je- sve suprotno.
Piše: Andrea Latinović
Na njegovom ”vatrenom” krštenju u kojemu su ga rešetali oporbenjaci, vjerujući kako će ga pokolebati, čak i uplašiti svojom topovskom paljbom, dalo bi se reći da je Andrej Plenković itekako odvalio pljusku onima koji su ga smatrali ”mlakom vodicom”’.
Pogledajte samo način na koji je oštro replicirao SDP-ovom Predragu Matiću, bivšem ministru branitelja koji ga je htio isprovocirati tezom ”da je ostalo nezabilježeno da je dva dana prije sjednice vlade u veliku obitelj Europskih pučana primiljena i Srpska napredna stranka koju predvodi vukovarski krvnik Vojislav Šešelj, srpski dobrovoljac Aleksandar Vučić, potom Tomo Nikolić. Moje je pitanje koji je pravi HDZ?”.
Matić mu je htio zabiti gol, vukući paralelu pobratimstva HDZ-a i stranke koja se diči radikalnim, često pročetničkim idejama (opće je poznata činjenica da su srbijanski predsjednik Nikolić i premijer Vučić bili istaknuti Šešeljevi radikali i aktivni sudionici agresije Srbije na Hrvatsku i BiH), ali je potpuno promašio u svom napucavanju.
Plenković mu je, naime, iste sekunde oštro replicirao izjavom: ”Vi se sjećate kada je uhićen Tihomir Purda da ste vi bili u istoj obitelji sa strankom Borisa Tadića. Vi ste tada bili savjetnik predsjednika Josipovića. Vi ste prema vašoj logici također pobratimi.” Šamarčina. Ne fino birokratska, nego ona prava, muška.
Samo tim je dijelom burne rasprave Plenković pokazao ono što mu protivnici, čak iz redova HDZ-a zamjeraju: da je itekako dobro upućen u hrvatsku stvarnost, kao i bivše i aktualne političke događaje.
Tvrdnja da je običan tehnokrat koji iz lagodne bruxelleske fotelje nema pojma što se događa u devastiranoj Hrvatskoj, jednostavno- ne stoji. Pritom ne smijemo zaboraviti fakt da je baš iz te famozne ugodne pozicije, vrhunski plaćene, odrađivao itekako veliki posao za Hrvatsku i za njezino bolje pozicioniranje u članstvu Europske unije. Da podsjetimo, nije to radio za Obalu Bjelokosti, već za svoju državu, a i stranku koja ga je poslala u Europski parlament. No, pustimo sada to.
Suvereno odgovorivši na sva postavljena pitanja, uključujući i onih zastupnika iz vlastite stranke (ne ulazimo u to jesu li ta pitanja unaprijed bila dostavljena u Plenkovićev kabinet kako bi se pripremio na vrijeme, a i da jesu, to je narodni folklor i ustaljena praksa rada svih dosadašnjih premijera), Plenković je apsolutno prošao svoj prvi test pred hrvatskom javnošću.
Očito naviknuta na žestoki, često svađalački komunikacijski stil vlasti i oporbe, od Sanadera preko Kosorice do uličarstva Milanovićeve deračine i Oreškovićevog nesuvislog trabunjanja, sada se javnost mora priviknuti da je sazrijelo vrijeme u kojima smo dobili smirenog, vrhunski educiranog čovjeka kojega pritom, gle čuda, poštuju i u Europi.
Naravno, ovdašnji će ga ”Veliki Hrvati” proglašavati i dalje mlakonjom i slugom Europe, koji će Hrvatsku pretvoriti u malu, robovlasničku državicu kojom će upravljati Europa, a on će biti njezina lutka na koncu. Sve da je i tako, dragi građani, ne možemo pobjeći od činjenice da mi doista i jesmo mala državica u Europi, koja, eto, ima taj Bogom dani savršeni geopolitički položaj, ali da će se baš nas nešto jako pitati- e neće. Nemojmo si davati na važnosti više od onoga gdje nam je realno mjesto. Ali nemojmo i zaboraviti da tog istog ”uspavanog” Plenkovića podržava i jedna Angela Merkel, koja svakako nije beznačajan faktor u svjetskoj politici, a nije baš ni nedomoljubna.
Jer je Europi dosta hrvatskih ”bukača”, siledžija, prijetnji, podijeljenosti, pucanja po svim šavovima, a na dnu smo po svim pokazateljima, od gospodarskih pa nadalje. U vrhu jedino po izvozu ljudskih mozgova, inače vrlo traženih i cijenjenih u Europi.
Pa, dragi naši, do kada to Andrej Plenković ima dokazivati svoje domoljublje? Vraćamo li se na ono jeftino Milanovićevo politikanstvo kada ga je ironično nazivao ”sinom vojne lekarke”, a Plenković mu također tada uzvrati gospodski, ali odrješito.
E ljudi, shvatite da Plenković nije ”bruxelleski ćato”, već tvrd kamen o kojem će mnogi morati promijeniti mišljenje. Sve i ako ga Europa instruira, tako nam je grah pao.
Autorica je kolumnistica portala Direktno.hr. Tekst je izašao na njenom matičnom portalu i prenosimo ga uz dopuštenje autorice.
