Vodi li se u Hrvatskoj ruski hibridni rat?

Anvar Azimov je prije nekoliko dana dao intervju za jedan portal u kojem je pojasnio nedavni intervju Igora Sechina, čelnog čovjeka Rosnjefta, za izdanja Hanza medije. Govorio je i o drugim problemima u rusko hrvatskim odnosima.
Naime, iako su mnogi hrvatski analitičari doživjeli svojevrstan političko energetski orgazam glede Sechinova intervjua, u susjednim su zemljama vrlo brzo stručnjaci objasnili što to zapravo Rosnjeft zanima, a to su strateški punktovi za pozicioniranje na mediteranskom tržištu.  Tako je jedan mađarski portal objasnio kako Ruse zanima naftni terminal u Omišlju i Rafinerija Rijeka, dok logika zadržavanja Rafinerije Sisak nipošto nije ekonomska. 

Komentar intervjua koji je dao za njihov portal Direktnom je komentar dao stručnjak za međunarodne odnose Branimir Vidmarović.

“U razgovoru o sankcijama službena Moskva i dalje nastoji zbuniti neupućenog slušateljima obrnutim redoslijedom i akcentiranjem. Stoga ponovimo još jedanput: EU i SAD su 2014. uveli personalne i korporativne sankcije za ruski energetski, obrambeni i financijski sektor. Moskva je odgovorila zabranom uvoza prehrambenih proizvoda. Uzročno-posljedična veza između sankcija EU i gubitka za hrvatsko (ili bilo koje drugo) gospodarstvo i upiranje prstom u Zapad točna je samo u vrlo širokom smislu. Na užoj razini, činjenica je da je Moskva samostalno i dragovoljno odabrala baš ovakvu mjeru.

Istina je da Rusija ne vodi u Hrvatskoj hibridni rat jer je to skup poduhvat od kojega nema nikakve koristi. Ako veliki novac nije spriječio Crnu Goru da pristupi NATO-u, ako sve silne veze ne mogu natjerati srpsku vladu da ruskom humanitarnom centru u Nišu da diplomatski status, zašto bi se išta slično poduzimalo u Hrvatskoj koja je blokovski zacementirana i okružena drugim članicama Saveza?

Veleposlanik je u pravu kada govori o odsutnosti geopolitičkih interesa. Hrvatska već davno nije u ruskom strateškom fokusu. Kada smo pristupali NATO-u, Rusija nije prigovarala i stvari se odonda nisu promijenile. Mizerne su šanse da Hrvatska ikada, pod bilo čijim utjecajem napusti NATO.

No interesi postoje. Radi se ponajprije u stvaranju pozitivne slike. Nemojmo zaboraviti da je primarna zadaća Moskve ukidanje europskih sankcija budući da su elite i korporacije dosta pogođene. Iako Hrvatska nema tog lobističkog potencijala, Moskva svejedno pokušava posijati neko konstruktivno sjeme.

Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.

Rusiji nije potreban hibridni rat jer se ona ovdje lako prikopčava na postojeće frustracije i političko nezadovoljstvo. Prošećite ulicama, pitajte mlađe i starije što misle o Putinu. Zapanjit će vas količina odobravanja Putina te nezadovoljstvo SAD-om. Ruska je zadaća – gajiti ta mišljenja, nježno ih podupirati. A okolnosti dalje čine svoje.

Tu je i tržište energenata i mogući južni energetski pravci na obzorju. Rusiji treba tržište, Moskva (više) nije u poziciji da olako može koristiti plin kao sredstvo ucjene. Previše je novih trendova i izvoznika. Stoga je bolje držati Hrvatsku u krugu beskonfliktnih partnera ako će ikada trebati odluka ili mišljenje Vlade o nekom krupnom projektu.

Zanimljiva je lakoničnost po pitanju Agrokora i njegovo prebacivanje iz državnog u korporativni problem. Moguće je da se Moskva odlučila distancirati od problema jer je prenagla retorika zbog šireg političkog konteksta štetna za rusku politiku u ovom dijelu svijeta. Zato državni VTB i dalje šuti, a potraživanja Sberbanka će očito biti prepuštena samom Sberbanku. Kako stvari stoje, kulturni centar nije fizička zgrada ili pravno tijelo već naziv nove politike Rusije prema Hrvatskoj i regiji”, rekao je Vidmarović za Direktno.hr

Situaciju oko INA-e komentirao je i naftni konzultant i bivši ministar gospodarstva Davor Štern.

“Rosnjeftu je u interesu preuzimanje rafinerija, jer bi se u sisačkoj i riječkoj rafineriji njihova nafta prerađivala”, rekao je Štern i dodao kako je izjava Igora Sechina o namjeri preuzimanja dovoljan dokaz kako oni smatraju da obje rafinerije mogu biti rentabilne: “Da mi proizvodimo nafte kao nekad, onda bi se i nama isplatile dvije rafinerije. Rusija proizvodi 200 milijuna tona nafte, oni mogu iz te dvije rafinerije plasirati derivate po cijelom Mediteranu”.

Bivši ministar gospodarstva smatra da je namjera Rosnjefta legitimna i kako ne bi trebalo tražiti nekakve “zakulisne interese”, jer je njima i nama apsolutno u interesu modernizacija rafinerija i plinofikacija Hrvatske: “Plinofikacija je također u njihovom interesu, kao i gradnja termoelektrana u Hrvatskoj jer svaki novi potrošač povećava količinu plina koju bi mogli prodavati na hrvatskom tržištu.

You may also like

0 comments