Kada bi Grčka odlučila ili bila prisiljena napustiti euro, to bi se dogodilo iznenada, brzo i pod okriljem noći, piše Reuters.
Nova grčka vlada želi naciju zadržati u eurozoni, baš kao i njeni europski partneri, no ako se ne postigne dogovor o produžetku programa pomoći koji ističe 28. veljače takozvani “Grexit” koji podrazumijeva bankrot i prisilno napuštanje eura postaje realna opcija. Takav scenarij bi tražio izrazito brzu reakciju grčke vlade i izazvao potpun gubitak povjerenja u grčku ekonomiju. Morala bi se uvesti kontrola kapitala kako bi se spriječio bijeg novca iz zemlje, a sve bi se odigralo dok su financijska tržišta zatvorena.
Grčka bi potom morala uvesti novu valutu, koja bi, kako to sugerira povijest, u početku bila izrazito slaba pa bi već osiromašeni Grci izgubili dobar dio štednje. Proces bi bio popraćen velikim porastom cijena. Grexit bi, barem na početku, Grcima izazvao veću i jaču bol od mjera štednje koje je nametnula Trojka, a zbog kojih je posao izgubio svaki četvrti građanin. Ubrzana devalvacija bi pojedine sektore učinila konkurentnijima; primjerice, grčki turizam bi procvjetao jer bi se značajno smanjila cijena ljetovanja za strane turiste, no to ne bi bilo od pomoći za nezaposlenost. “Grčka ekonomija je uništena odlukom da se veže uz euro… To je bila politička odluka koju se sad ne može s lakoćom izmijeniti u nešto novo,” kaže u komentaru za Reuters šef Reyl Asset menadžmenta, Francois Savary. “Mislite li da 25 posto nezaposlenih Grka može pronaći posao u turizmu? Mislite li da bi stopa nezaposlenosti ostala na 25 posto nakon Grexita?” pita financijski strateg.
Ekonomisti ocjenjuju da bi izlazak iz eurozone Grčku bacio u još jednu duboku recesiju, uz oštar pad životnog standarda i još ozbiljniji izostanak investicija. Za slučaj Grčke nema pravog presedana, no Island, Cipar i Argentina ilustriraju kako bi izgledali prvi tjedni nakon bankrota. Island ima vlastitu valutu, ali je morao uvesti kontrolu kapitala nakon kolapsa prenapuhanog bankarskog sektora u 2008. godini. Član eurozone Cipar je također uveo kontrolu kapitala i banke zatvorio na dva tjedna kako bi sačuvao stabilnost financijskog sustava tijekom krize u 2013. godini. Obje zemlje još uvijek primjenjuju dio izvanrednih mjera. Cipar i Island nisu pokušali zamijeniti svoje valute, kao što bi to morala napraviti Grčka. Za ilustraciju takvog scenarija dio odgovora nudi Argentina koja je nakon bankrota u 2002. godini prestala s vezanjem pesosa uz dolar.
Valuta je u sljedećih šest mjeseci izgubila 70 posto vrijednosti a broj ljudi ispod granice siromaštva se udvostručio.
