Kao što su i sami lideri dviju najvećih hrvatskih političkih stranaka konstatirali, ova im je debata omogućila kvalitetno i prijeko potrebno sučeljavanje te je time, dajući im priliku argumentiranja svojih stavova, politika i svjetonazorskih pitanja, označila iskorak u kulturi komuniciranja u Hrvatskoj.
Svrha TV debate je dodatno zainteresirati građane za pitanja javnog interesa. Građani postaju angažiraniji i upućeniji jer im se nudi mogućnost analiziranja kvalitete argumenata, vjerodostojnosti, kredibiliteta te predanosti političara za svoja obećanja, što ih može dodatno osnažiti za donošenje kvalitetne odluke kome dati svoje povjerenje na predstojećim izborima.
Na samom početku debate trema koja se očitovala kod obojice kandidata pokazala je koliko je ovakav vid komunikacijskih rasprava nešto što, nažalost, nije bilo uobičajeno u našem političkom habitusu. Početni komunikacijski bonton iskazali su srdačnim rukovanjem i uzajamnim osmijesima, no kod obojice kandidata primjetne su bile i geste tapšanja po ramenima, kojima se često instinktivno ispoljava dominacija.
Gospodin Milanović odlučio se za tamno odijelo i kravatu s bijelom košuljom, a tamne boje u ovom komunikacijskom smislu simboliziraju moć i autoritet. Dok su plavi tonovi, za koje se odlučio gospodin Plenković, tradicionalno simbol povjerenja, kredibiliteta i zajedništva, a ujedno su i boje njegove stranke.
U debatu je gospodin Milanović ušao energično s izrazitom gestikulacijom kojom je apostrofirao svoje ključne poruke. Time je doprinio dojmu strastvene argumentacije s jasnom izraženim ključnim porukama. Koristio je izrazito veliki broj primjera i konkretnih brojki što u retoričkom smislu pridonosi uvjerljivosti iznesenih argumenata. Poentirao je na svemu onom što je dobro napravljeno u proteklom razdoblju, pogotovo odgovarajući na gospodarska pitanja, i to je činio jednostavno, slikovito, opušteno. Vjerodostojnost mu je dalo vlastito iskustvo u vođenju države i očito bolje poznavanje činjenica. Svojim večerašnjim nastupom gospodin Milanović nije odviše iznenadio, ali je pokazao jedan umjereniji način komuniciranja i veću kontrolu od dosadašnje. Iako je u drugom dijelu debate dolazio do nekih graničnih područja, ponajviše u repliciranjima, uglavnom se uspješno vraćao na željeni, konstruktivan komunikacijski stil.
Gospodin Plenković je u debatu ušao suzdržanijeg nastupa. Tek u drugom dijelu mogli smo vidjeti jedan opušteniji pristup s „probuđenom“ gestikulacijom pa i uočiti Plenkovićev smisao za humor. U tom drugom dijelu mogli smo svjedočiti dominantnijem pristupu gospodina Plenkovića. U argumentiranju, gospodin Plenković je bio odmjeren, pretežno smiren i elokventan. Gospodina Plenkovića krasi izvrsna dikcija i tečna sintaksa. U nekim odgovorima vidno je nedostajalo je poentiranja i jasnoće argumentacije. Svojom pojavom svakako je osvježenje na političkoj sceni, a svojim komunikacijskim stilom i pokazanim retoričkim vještinama pripada suvremenim europskim demokratskim političarima izražene elokvencije, odmjerenosti i visoke kulture komuniciranja. Međutim, većina gledatelja primijetit će i veliki oprez i neodređenost kod nekih pitanja te sklonost ironiji i prečestom sarkazmu, što je komunikacijski gledano, vrlo često izraz pasivne agresije, na koju je Milanović dobro reagirao, ne dajući se uvući u konflikt.
Možemo zaključiti da su se u argumentiranju oba govornika odlučila na strategiju podizanju vlastite vjerodostojnosti, govoreći više ad rem, a manje ad hominem. U repliciranju, i jedan i drugi većinom su se odlučivali za “argumentum ab utile” – ukazivanja na štetnost u protivnikovom stavu. Jedan od primjera je Milanovićeva replika: „Znate li kolika je proračunska rupa koju predlaže HDZ – 11 milijardi kuna. Mislio sam da se šale, ali sad vidim da je istina…“. Konstruktivno je što su tu strategiju koristili samo za ukazivanje na eventualne slabe strane programa svojih stranaka, a ne na osobne slabe strane.
Gospodin Milanović pokazao je spremnost priznavanja pogrešaka, ali i iskazivanja pohvala. Na samom početku pohvalio je diplomatske sposobnosti gospodina Plenkovića i povremeno iznosio slaganja s nekim stavovima sugovornika. Kod gospodina Plenkovića to nismo mogli uočiti što bi moglo ostaviti dojam nespremnosti priznavanja mogućnosti pogreške.
Po komunikacijskom bontonu gospodin Milanović je iskazao poštovanje gledajući sugovornika dok govori. Gospodin Plenković je u prvom djelu vješto izbjegavao direktni pogled sa sugovornikom i dosta pogledavao u svoje papire. U drugom dijelu, u svojoj „opuštenijoj“ i, po mojem mišljenju uvjerljivijoj izvedbi, odlučio za direktne poglede što je pridonijelo dojmu dominacije u pojedinim replikama. Inače, u repliciranju se gospodin Plenković više nego u jednom navratu poslužio retoričkom figurom ironije komentiravši da mu je “to zanimljivo čuti…“. U repliciranjima je ostajao smireniji i nije se dao uvući niti izbaciti iz takta pa je ostavljao dojam bolje kontrole. Pohvalna su nastojanja obojice kandidata da se stvori ugodna atmosfera te su dobro reagirali vraćanjem u taj mode i kad bi se malo tonovi zaoštrili.
Odgovarajući personalizirano (koristeći osobne zamjenice ja, mi) gospodin Milanović ostavljao je dojam spremnosti na preuzimanje odgovornosti za buduće vođenje države, dok je takav tip odgovora gospodin Plenković u prvom dijelu debate izbjegavao i više pribjegavao konjuktivima, pasivnim oblicima te izrazu „naši stručnjaci“ čime je izostalo dodatno naglašavanje liderskog potencijala.
Debata je bila najdinamičnija u dijelu svjetonazorskih pitanja, što je bilo i očekivano. No tu je, za razliku od gospodina Milanovića koji je na više pitanja odgovarao vrlo jasno i rezolutno, gospodin Plenković ostavljao dojam nedorečenosti, ali je i vještije nastupao u replikama. Retorički gledano, ovaj dio debate je najviše obilovao ad hominem argumentima, koji su u kasnijem dijelu debate prerasli i u ad personam argumente čime je opala sama retorička kvaliteta debate.
U svojim završnim obraćanjima gospodin Milanović je odlučio zaokružiti svoj nastup metaforičnom izjavom: „Spremni smo kao prava pomorska nacija otploviti i biti čvrsti na tom brodu.“ Gospodin Plenković je odlučio još jednom naglasiti svoju ključnu poruku kako on gradi novo lice svoje stranke: „Želim izgraditi HDZ kao stranku koja će sada ponuditi biračima kvalitetan put koji smo kao članica EU-a i NATO-a zaslužili, piše Ana Šimunović na blogu Ciceron.hr.
Oba kandidata pokazala su kvalitetu debatiranja i retoričkih vještina te nam najavili i novu razinu kulture komuniciranja u Hrvatskoj. Ukoliko je suditi po ovoj prvoj debati, možda nam se smiješi zanimljivija i kvalitetnija retorička budućnost na političkoj sceni, a nadamo se da će joj i svojim djelima u izvršnoj vlasti dati pravi legitimitet.
