Prema “Izvješću o globalnom bogatstvu” Hrvatska zauzima 33. mjesto s 8.060 eura neto financijske imovine po stanovniku, dok su Švicarska i SAD i dalje na vodećim mjestima te liste sa 170.590, odnosno 160.950 tisuća eura neto imovine po stanovniku, objavio je Allianz u četvrtak.
U sedmom izdanju “Global Wealth Report”, koje analizira stanje imovine i dugova kućanstava u više od 50 zemalja, Allianz navodi da su dobre godine stvar prošlosti: globalna financijska imovina porasla je 2015. godine za 4,9 posto, tek nešto malo iznad stope gospodarskog rasta. U protekle je tri godine financijska imovina rasla dvostruko većom brzinom, po prosječnoj stopi od 9 posto.
Pritom je usporeni rast najjače pogodio Europu, SAD i Japan. U zapadnoj Europi (3,2 posto) i SAD-u (2,4 posto), rast imovine je u 2015. više nego prepolovljen. U Aziji je, izuzev Japana, financijska imovina porasla 14,8 posto.
Hrvatskoj je lani rast imovine znatno usporio, na 1,1 posto, sa 7,2 posto koliko je iznosio 2014. godine. Dok je imovina u mirovinskim fondovima i osiguranjima snažno rasla za gotovo 10 posto, vrijednosni papiri značajno su pali, čak za 12,6 posto, navodi Allianz.
Međutim, s nešto manje od 16 posto udjela u portfelju, dužnički vrijednosni papiri, dionice i udjeli investicijskih fondova još uvijek nemaju veliku ulogu u štednji hrvatskih kućanstava. Više od polovice njihove financijske imovine čine depoziti po viđenju, oročeni depoziti i štedni depoziti koji su 2015. godine porasli za samo 2,2 posto, navodi se u izvješću.
Nakon dvoznamenkastih stopa rasta u godinama prije financijske krize, privatne obveze u Hrvatskoj smanjile su se četvrtu godinu zaredom za dodatnih 1,7 posto. Ipak, usprkos smanjivanju, obveze od 4.120 eura po stanovniku veće su od prosjeka istočnoeuropskih država članica EU-a (3.630 eura), štoviše s omjerom duga (obveze kao postotak BDP-a) od 40 posto Hrvatska je druga u regiji, odmah iza Estonije s 45 posto.
Prema financijskom izvještaju o globalnom bogatstvu, Hrvatska zauzima 33. mjesto. kao i godinu prije, s 8.060 eura neto financijske imovine po stanovniku. Na toj se ljestvici nalazi iza Latvije, a ispred Malezije, dok je u odnosu na 2000. godinu pala za četiri mjesta. Kad se analizira bruto iznos financijske imovine po glavi stanovnika, Hrvatska se nalazi na 34. mjestu, iza pet drugih zemalja regije.
Međutim, na listi među prvih 20 još uvijek nema niti jedne članice EU-a iz istočne Europe. Slovenija i Češka najbolje su plasirane te se nalaze na 26., odnosno 27. mjestu. Osim dugogodišnjih predvodnika, Švicarske i SAD-a, aktualnom ljestvicom dominiraju skandinavske i azijske zemlje. U izvješću se navodi i da su lani obveze kućanstava na globalnoj razini narasle za 4,5 posto, pa je dug kućanstava na kraju godine iznosio 38,6 bilijuna eura. To je za četvrtinu više od vrijednosti prije izbijanja velike financijske krize.
Razine siromaštva diljem svijeta, navodi se u analizi, znatno su pale posljednjih desetljeća. Tako se ističe da, iako velika većina od pet milijardi ljudi koji žive u zemljama obuhvaćenih analizom još uvijek pripada nižoj klasi, njihov je udio u blagom padu. Danas 69 posto ukupnog stanovništva pripada toj kategoriji za razliku od 80 posto koliko ih je bilo 2000. godine, a razlika je najvećim dijelom “preselila” u srednju klasu.
Tako se u izvješću navodi kako je posljednjih godina gotovo 600 milijuna ljudi napredovalo u srednju klasu (osobe s neto imovinom u vrijednosti od 7.000 do 42.000 eura) te se broj pripadnika srednje klase više nego udvostručio, na milijardu ljudi.
Njezin udio u ukupnom stanovništvu porastao je s 10 na gotovo 20 posto. Udio globalne imovine koji je u posjedu ove klase znatno je porastao te je na kraju 2015. godine iznosio 18 posto, što je gotovo triput veća brojka od one s početka milenija. Globalna srednja klasa raste i postaje sve bogatija.
Iako danas postoji manji broj kućanstava koja se ubrajaju u višu klasu po bogatstvu u tradicionalnim naprednim gospodarstvima, posljednjih je godina i ta skupina u porastu, navodi se u izvješću. Krajem 2015. otprilike 540 milijuna ljudi diljem svijeta moglo se ubrojiti u višu klasu po bogatstvu – to je za čak 100 milijuna, odnosno 25 posto više nego 2000. godine.
U svrhu analize nacionalne raspodjele bogatstva, izvješće o globalnom bogatstvu istražuje i udio ukupne imovine koji je u posjedu srednje klase te, posebice, kako se taj udio razvijao tijekom vremena. U otprilike trećini analiziranih zemalja srednja se klasa smanjuje, a taj je trend osobito izražen u zemljama zahvaćenim eurokrizom (Italija, Irska, Grčka) te u tradicionalnim industrijskim zemljama (SAD, Japan, UK).
Na prvi se pogled, stoji u izvješću, čini da i Hrvatska pripada ovoj skupini, prije svega zbog toga što je broj osoba koje bi se moglo smatrati članovima srednje klase smanjen. Međutim, uzrok tome je sve veći broj ljudi koji se po bogatstvu svrstava u nacionalnu višu klasu te se ovdje, dakle, ne radi o propadanju srednje klase, već o napredovanju, zaključuje se u izvješću Allianza.
Ipk, gotovo 90 posto ljudi u svijetu netočno vjeruje da se krajnje siromaštvo pogoršalo ili se nije promijenilo u zadnjih 25 godina, kaže se u studiji objavljenoj u četvrtak izražavajući zabrinutost da javni pesimizam usporava napore da se zaustavi siromaštvo.
U istraživanju provedenom nad 26.000 ljudi u 24 zemlje, 87 posto ispitanih reklo je da vjeruje kako se krajnje siromaštvo nije popravilo u više od dva desetljeća, dok samo jedan posto zna da je stopa siromaštva prepolovljena. Od 1990. više od milijardu ljudi izvučeno je iz krajnjeg siromaštva, koje se definira kao život s dnevnim prihodom manjim od 1,25 američkih dolara, u zemljama u razvoju u kojima je udio u zadnjih 15 godina pao s 50 posto na 14 posto.
Budući da 800 milijuna ljudi i dalje živi u krajnjem siromaštvu, u studiji nizozemske tvrtke Motivaction s humanitarnim udrugama Oxfarm i Global Citizen kaže se da javnost mora biti angažiranija više nego ikad ili će ugroziti postignuto u zadnjim desetljećima. “Tek kad ljudi shvate da da je borba bila tako uspješna u zadnjih 20 godina bit će angažirani i shvatit će što stvarno mogu učiniti da pomognu”, rekao je glasnogovornik Oxfama Matt Grainger za Thomson Reuters Foundation.
Studija je objavljena godinu dana nakon što su se svjetski vođe dogovorili o ambicioznim novim svjetskim ciljevima određenima da se poboljšaju životi ljudi u svim zemljama do 2030. UN-ovih 17 Ciljeva održiva razvoja (SDGs) sa 169 zadaća predstavljaju smjernice da se zaustavi siromaštvo i glad, bori protiv nejednakosti i obuzdaju klimatske promjene sljedećih nekoliko godina.
Martijn Lampert, istraživački direktor Motivactiona, rekao je da većina optimističnih odgovora u istraživanju dolazi iz zemalja s ekonomijom u usponu poput Kine, Indije i Indonezije gdje se poboljšanje u stopi siromaštva vidi iz prve ruke.
Primjerice, 50 posto Kineza točno je odgovorilo da je krajnje siromaštvo napola smanjeno, usporedivši sa samo 8 posto Nijemaca i Amerikanaca. “Pogledate li zapadni industrijalizirani svijet, brojke su vrlo niske. Stoga je naš zaključak: Ne vidite li sami da se dogodilo, nećete ni povjerovati u to”, rekao je Lampert.
