Komentar
Inflacija, suđenje na utakmicama Hajduka i na gostujućoj utakmici Dinama u Osijeku, pripreme za superizbornu godinu i druge vrlo važne teme koje nas ovih dana bombardiraju s društvenih mreža, portala, dalekovidnica, novina i podcast scene, nekako su u drugi plan gurnule neke od prozaičnijih tema koje svoje posljedice imaju na hrvatsku poljoprivredu, pa i na hrvatski energetski sustav.
Prije nekoliko je dana Jutarnji list donio temu kako je Hrvatska na samom začelju EU glede stočarske epidemije širenja svinjske kuge, za koju se nije dovoljno dobro pripremila, premda je bilo upozorenja kako je samo pitanje kada će ona nastupiti, za Jutarnji je list tom prilikom izjavio Krešimir Kuterovac, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača svinja.
Suprotno tomu, iz ministarstva poljoprivrede pohvalili su se kako su spremno dočekali ovu epidemiju i kako su vrlo promptno i adekvatno reagirali. Kako to ne bi bilo samo priopćenje pobrinula se Vlada koja je žurno počela s isplatama odšteta i pomoći. Ne bez kritika poljoprivrednog sektora, no to je tema za neki drugi medij.
Ono o čemu se vrlo malo govori jest to kako je afrička kuga stvorila veliku količinu poljoprivrednoga otpada, što je tema koja nije nevažna za hrvatski energetski sektor.
Radi se o bioplinskim postrojenjima.
Ova se zemlja obvezala za postizanje niskog, pa i nultog otiska CO2 do 2030., odnosno 2050. godine u sklopu europske energetske i zelene politike. U tu svrhu brojne europske zemlje donose strategije koje žele postići dobar i održiv energetski miks, u kojemu bioplinska postrojenja mogla igrati veliku ulogu jer mogu proizvoditi i struju, kada je potreba za strujom veća, ali i plin, proizvodnjom kojega je ova zemlja, nedostatna. I to uz nultu emisiju CO2, ali za razliku od vjetra i sunca, ova postrojenja mogu raditi 24 sata na dan.
Ono što je važno za ovu priču, kakva god bila reakcija vlasti na ovu epidemiju, onakva kakvu opisuju uzgajivači svinja ili onakva kakvu opsuju vladajući, jest to što je afrička kuga stvorila veliku količinu stočarskih nus proizvoda.
Možda je, stoga, upravo osvit političke jeseni, prve offline političke sjednice, bilo Vlade ili resornih ministarstava, vrijeme za resetirati odnos prema bioplinarima, koji je ovoga proljeća, zbog ukopanih komunikacijskih rovova, doveden do usijanja, o čemu smo tada višekratno pisali.
Naime, u razvijenim zemljama Europske unije poput Njemačke, bioplinska su postrojenja nezamjenjivi dio ne samo energetskog, nego i poljoprivrednog sustava, u pogledu zbrinjavanja nus proizvoda prerađivačke i stočarske proizvodnje. Sve u cilju visokog udjela samodostatnosti i samoodrživosti, što su teme koje su od ruske agresije na Ukrajinu postale iznimno važne.
U Hrvatskoj postoji 42 bioplinska postrojenja (47 MWh) što je premalo za procjene prema kojima bi se oko 20 posto hrvatskih potreba za plinom moglo riješiti ovakvom proizvodnjom. Ako tome prispodobimo činjenicu kako Hrvatska sada proizvodi 0.7 milijardi prostornih metara plina od potrebnih 2,7 milijardi prostornih metara, osvijestit ćemo koliko bi ova industrija mogla biti važna za hrvatsku energetsku strategiju i politike postizanja nulte emisije CO2.
Za to su potrebne daljnje investicije u proizvodnju, skladištenje i transport, za što je zadužen onaj tko upravlja proračunskim sredstvima.
Upravo je to adresa koja bi trebala imati više sluha za probleme proizvođača, koji su zbog nelogičnosti vladinih uredbi, nestabilnosti na tržištu sirovina i tržištu plina, upali u začarani krug problema sa zajamčenim otkupom energije od strane HROTE-a, koji su zaprijetili ubijanju ovih postrojenja, o čemu smo također pisali.
Proizvođači su u svoja postrojenja uložili više milijardi kuna, nemjerljiv su dio pametne poljoprivredne strategije, ali i energetske strategije nultih emisija CO2. Njihovo gašenje dugoročno bi donijelo štetu, ne samo zbog njihove sadašnje gospodarske funkcije, nego I radi toga što ćemo u budućnosti trebati poticati otvaranje novih bioplinskih postrojenja, sukladno energetskim politikama na koje smo se obvezali, pa bi ponovno pokretanje sada postojećih postrojenja, tada stajalo neusporedivo više.
